Prema izviješću predstavljenom u časopisu The Proceedings of the National Academy of Science (PNAS), otkriće bi trebalo omogućiti bolje razumijevanje problema s pamćenjem koji se povezuju sa stanjima kao što su apneja i Alzheimerova bolest.

Tim znanstvenika sa Sveučilišta Stanford utvrdio je da su životinje kojima je san bio isprekidan teže prepoznavale uobičajene predmete. Ističu da je duboki san neophodan kako bi mozak vrednovao događaje doživljene tijekom dana i odlučio koje je dobro zapamtiti.

U istraživanju je korištena tehnika koja se naziva optogenetika u kojoj se određene stanice genetski modificiraju tako da se mogu kontrolirati svjetlom. Stanfordski je tim modificirao stanice koje imaju ključnu ulogu u prebacivanju mozga iz sna u budno stanje. Na taj su način svjetlosnim impulsima prekidali san miševa, a da nisu utjecali na ukupno trajanje spavanja ni na njegovu kvalitetu.

Životinje su potom stavljali u kutije u kojima su se nalazila dva predmeta od kojih im je jedan već bio poznat. Miševi prirodno provode više vremena u istraživanju novih predmeta. Međutim, jedinke kojima je san bio isprekidan podjednako su istraživale i nove i poznate objekte, što je pokazalo da je njihovo pamćenje bilo narušeno.

Voditelj studije dr. Luis de Lecea rekao je za PNAS da je neprekinut san jedan od ključnih čimbenika na koje utječu patološka stanja povezana s pamćenjem, među kojima i Alzheimerova bolest i drugi kognitivni problemi koji se razvijaju starenjem.

Isprekidani san također pogađa ljude koji imaju problema s alkoholom te apnejom – stanjem u kojem se grlo sužava ili zatvara tijekom spavanja, pa čovjek ostaje bez kisika i budi se. Prestanak disanja može trajati 10, 20 ili čak 30 sekundi, nakon čega čovjek počinje grčevito hvatati zrak. Ciklus se može ponavljati cijele noći i više desetaka puta, a da spavač toga nije svjestan.

U svojem izvješću stručnjaci zaključuju da je minimalna jedinica neprekinutog sna, neovisno o njegovoj ukupnoj količini ili intenzitetu, ključna za konsolidaciju pamćenja.