ŽENE U ZNANOSTI

PTSP uzrokovan infarktom: Razgovarali smo s doktoricom Ivanom Sopek Merkaš

15.07.2023 u 15:46

Bionic
Reading

'Veliki sam entuzijast, pokreće me i ispunjava želja da budem od pomoći ljudima, a u medicini i znanosti uistinu ispunjavam svoj puni kapacitet, stalno učim novo, napredujem i pomičem svoje granice', kaže nam doktorica medicine Ivana Sopek Merkaš, jedna od ovogodišnjih stipendistica Nacionalnog programa stipendiranja 'Za žene u znanosti', koji su 17. godinu u Hrvatskoj proveli L’Oréal Adria i Hrvatsko povjerenstvo za Unesco pri Ministarstvu kulture i medija

Ta se nagrada u Hrvatskoj dodjeljuje od 2006. godine, a do 2022. tim su programom stipendiranja u iznosu 5000 eura nagrađene 62 mlade znanstvenice na pragu stjecanja doktorata iz područja prirodnih znanosti, uključujući i interdisciplinarna područja.

Tema Ivanine disertacije je 'Povezanost posttraumatskog stresnog poremećaja nakon akutnog koronarnog sindroma u bolesnika na kardiološkoj rehabilitaciji s kasnijim neželjenim kardiovaskularnim događajima'. 'Oduvijek sam voljela prirodne i tehničke grane, a bavljenje medicinom odabrala sam iz privatnih razloga', kaže nam na početku Ivana Sopek Merkaš.

Nakon završene prirodoslovno-matematičke gimnaziju u Krapini, upisala je Medicinski fakultet u Zagrebu gdje je diplomirala 2016. Četiri godine kasnije upisala je poslijediplomski doktorski studij Biomedicina i zdravstvo pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Zdenka Sonickog i ko-mentora prof. prim. dr. sc. Nenada Lakušića. Danas radi u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice.

A koja je bila motivacija za temu PTSP-a nakon akutnog koronarnog sindroma kod bolesnika na kardiološkoj rehabilitaciji, s kasnijim neželjenim kardiovaskularnim događajima?

'Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice najveći je kardiorehabilitacijski centar u Hrvatskoj, a već su ranije kolege primijetili kako bolesnici koji dolaze na rehabilitaciju nakon što su doživjeli akutni koronarni sindrom (AKS) ili pojednostavljeno infarkt, imaju ne samo somatske (fizičke) već i psihičke posljedice, pa tako i razvijene elemente posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a).

Uvidom u literaturu zapravo se radi o značajnom broju pacijenata, taj broj može sezati i do 30 posto, a takvi bolesnici zbog razvoja PTSP-a kao posljedice infarkta mogu imati lošiji ishod od ostalih te su nedovoljno ili zapravo uopće nisu prepoznati', pojašnjava nam Sopek Merkaš.

Karakteristike bolesnika s PTSP-om kojemu je uzrok infarkt

Istraživanje i ideju temeljito s mentorima priprema od upisa doktorskog studija 2020., nakon dobivanja Povjerenstva i razrade teme do detalja te prihvaćanja teme. Tijekom 2022. prikupljali su bolesnike, sada su u periodu praćenja te je u tijeku prikupljanje povratnih informacija od bolesnika.

'Disertacija je još u izradi, u lipnju smo objavili preliminarne rezultate, a krajnji rezultati i obrana planirani su tijekom sljedeće godine. Opisat će se demografske, bihevioralne i biološke karakteristike (na temelju anamneze i naših standardnih pretraga – laboratorij, UZV srca, ergometrija, Holter EKG) bolesnika s PTSP-om kojem je uzrok infarkt, njihova kvaliteta života te učestalost PTSP-a nakon infarkta u bolesnika koji su u postupku stacionarne kardiološke rehabilitacije.

Formirane su dvije skupine bolesnika (s PTSP-om nakon infarkta i ona bez PTSP-a) na temelju klinički relevantnih varijabli radi omogućavanja usporedbe među njima. Nakon što se prikupe svi podaci, slijedi kompleksna statistička analiza. Ovo jedna od većih studija na tu temu prema pregledu literature i jedna od rijetkih u kojoj je dijagnoza PTSP-a postavljena od psihijatra', kaže Ivana.

Poboljšanje kvalitete života i smanjenje ukupnog mortaliteta

Dobiveni rezultati i zaključci disertacije trebali bi, ističe, u budućnosti usmjeriti pažnju na subpopulaciju bolesnika u smislu precizne medicine (identifikacija specifičnih grupa bolesnika – oni koji razviju PTSP-a nakon infarkta) te potaknuti razvoj specifičnog terapijsko-rehabilitacijskog pristupa u svrhu poboljšanja kvalitete života i smanjenja ukupnog mortaliteta, te vulnerabilne i do sada nedovoljno prepoznate skupine bolesnika.

A što će ti podaci, posebice za znastvenike, značiti kroz pregled protekle tri godine i utjecaja pandemije koronavirusa na živote ljudi i tijekom i nakon oboljenja?

'Identificiranje bolesnika koji imaju kao sekundarni faktor rizika AKS-om induciran PTSP na temelju njihovih mogućih specifičnih obilježja i karakteristika moglo bi olakšati provedbu ranih preventivnih mjera. Rano prepoznavanje bolesnika s PTSP-om uzrokovanim infarktom i rana intervencija su ključni, a kardiološka rehabilitacija pruža jedinstvenu priliku za pravovremeno prepoznavanje i liječenje takvih visokorizičnih bolesnika, što može dovesti do njihova poboljšan ishoda.

Multidisciplinarni programi kardiološke rehabilitacije (kardiolog, psiholog/psihijatar, nutricionist, kineziolog) mogli bi biti posebno učinkoviti u rješavanju složenih potreba i omogućiti razvoj specifičnog terapijsko-rehabilitacijskog pristupa liječenju bolesnika s PTSP-om uzrokovanom AKS-om. Znanstveno se dobiva opsežan pregled o karakteristikama i zastupljenost tih bolesnika na kardiološkoj rehabilitaciji, potiče nas kliničare za razvoj metoda i bolje skrbi o tim bolesnicima, ali sigurno potiče i razvoj niz novih ideja o adekvatnim intervencijama', pojasnila nam je Ivana.

'Među djevojčicama bi trebalo poticati znanost u ranijim danima'

Dalje bi se, kaže, voljela baviti rehabilitacijom bolesnika sa srčanim zatajenjem koje sada kao dijagnoza nije indikacija kao takva za rehabilitaciju od strane HZZO-a, već ti bolesnici dođu na kardiološku rehabilitaciju ako su doživjeli infarkt ili imali kardiokirurške operacije, što nije nužno vezano samo uz to.

'Danas je kardiološka rehabilitacija prema znanstvenim dokazima pri vrhu preporuka o skrbi o kardiovaskularnim bolesnicima i ima puno područja u kojima možemo istraživati, a time i bolje raditi i pružati adekvatniju skrb našim bolesnicima', pojašnjava nam znanstvenica.

L'Orealova stipendija

L'Oréalova stipendija za Ivanu predstavlja veliko priznanje od akademske zajednice za trud, zalaganje i doprinos nas žena iz raznih područja prirodnih znanosti. Sredstva će, otkriva nam, iskoristiti za daljnju edukaciju u SAD-u.

'Kao doktorici dužnost mi je redovito se educirati, na što također odvajamo vrijeme i novac za razne tečajeve, kongrese, seminare. Posebno se tu ističu posjete drugim institucijama u inozemstvu i edukacije, što mi je bila želja koju ću sad ostvariti', zaključuje Sopek Merkaš.

'Nema dovoljno potpore za znanost'

Premda primjećuje da se sve više žena bavi znanošću i interes raste, Ivana smatra da nema dovoljno potpore za znanost općenito u hrvatskom društvu, te da se 'ne ističu dovoljno vrijedni i pametni ljudi koji se time bave prvenstveno zbog vlastitog entuzijazma, stvarajući tako bolje drušvo u cjelini i omogućavajući daljnji napredak'.

'Žene, tj. djevojčice bi svakako trebalo potaknuti i u ranijim danima da se upoznaju sa pojmom i tim konceptom, ali nažalost u brojnim malim gradovima još uvijek nema tih mogućnosti', kaže Ivana.

Iako se puno govori o tome kako je u medicini zastupljeno sve više žena, Ivana podsjeća da na većini rukovodećih pozicija sjede muškarci. 'Potrebno je istaknuti da se žene često gleda i kroz prizmu fizičkog izgleda i još uvijek ipak ne sasvim ravnopravnog spola. No mislim da se pomalo stvari mijenjaju na bolje; vidimo puno primjera žena koje ohrabruju da slijedimo isto', kaže naša sugovornica.

Posvećivanje znanosti i odricanje

Upitali smo Ivanu i koliko je u znanosti, konkretno u medicini, potrebno odricanja, te koliko se uloženi trud i rad brzo vrate.

'Voljela bih kao doktorica medicine naglasiti kako mi je osnova klinička medicina, rad u bolnici kroz osmosatno radno vrijeme i dodatni prekovremeni sati kroz prosječno četiri 24-satna dežurstva mjesečno. Tako da je za doktore specifično kako se doslovno posvećuju znanosti u svoje slobodno vrijeme (kojeg ionako imaju veoma malo) te je uistinu potrebno jedno veliko osobno odricanje, ali i ljudi koji su uz vas.

Uloženog truda je veoma puno, uistinu se mora raditi o intrinzičnoj jakoj motivaciji i želji za napretkom. Ono što jest velika satisfakcija da se trud i rezultati brzo vide, u osobnom razvoju, razvoju struke i naravno u liječenju i skrbi o našim bolesnicima', ističe Ivana.

Ivanina poruka mlađim kolegicama i djevojkama koje se žele baviti znanošću:

'Svakako bih im preporučila da slijede svoje snove! Usprkos ranije navedenim velikim izazovima, konkretno doktora, ali i u svakoj struci, na kraju dana pomičemo svoje granice i izlazimo iz zone komfora, a dobiveni rezultati veliko su priznanje truda i rada kroz koji rastemo kao profesionalci, ali i kao osobe.

Medicina je posebna jer nauči nositi se s dobrim i lošim, rekla bih da je poziv, poglavito je izazovna za žene, važno je i trajanje školovanja; fakultet traje šest godina, specijalizacija pet godina, pa je vrijedno spomenuti i 'robovlasničke ugovore' koji produžuju trajanje 'duga' ustanovi za vrijeme provedeno na specijalizaciji, pa tako se produžuje i svakim porodiljnim dopustom unutar te specijalizacije. Puno je 'otegotnih'' okolnosti.

No spoznaja da možemo uistinu doprinijeti ljudima i svako hvala jedan je poseban dar. Izabrala bih ponovno isto jer sam veliki entuzijast i pokreće me i ispunjava želja da budem od pomoći ljudima, a u medicini i znanosti vezanoj uz to uistinu ispunjavam svoj puni kapacitet, stalno učim novo, napredujem i pomičem svoje granice'.