U ona davna vremena, kad je Jupiter bio mlad, a bilo je to prije otprilike 4,5 milijardi godina, protoplanet čija je mase bila deset puta veća od Zemljine, srušio se na njegovu površinu. Taj je udarac potresao Jupiter, a posljedice se osjećaju i dana danas.

To je pokazao nalaz studije astronoma s američkog sveučilišta Rice i kineskog sveučilišta Sun Yat-sen, objavljene prošli tjedan u časopisu Nature. Ovaj drevni sudar, sugeriraju istraživači, objašnjava zašto je Jupiterova jezgra manje gusta i difuznija od očekivanja.

Juno, NASA-in svemirski brod u Jupiterovoj orbiti, prikuplja informacije o unutarnjoj strukturi i sastavu najvećeg planeta našeg Sunčevog sustava od srpnja 2016. Prije dvije godine poslao je na Zemlju neka čudna gravitacijska očitavanja.

Znanstvenici su očekivali da će se teški elementi koncentrirati u središtu Jupitera, dok bi vanjski omotač oko najgušćeg dijela jezgre činili vodik i helij. No umjesto toga, mjerenja su pokazala da su teški elementi raspršeni sve do polovice polumjera planete.

'Ova zagonetka sugerira da se dogodilo nešto veliko, nešto što je uzburkalo jezgru', komentira Andrea Isella, astronom sa sveučilišta Rice i koautor studije. Istraživač Shang-Fei Liu prvi je sugerirao da bi pradavni sudar mogao biti kriv za stanje Jupiterove jezgre.

Liu je procijenio vjerojatnost različitih scenarija sudara pod različitim kutovima i izveo tisuće računalnih simulacija. Otkrilo se kako su ogromna masa i gravitacijska sila mladog Jupitera snažno utjecali na 'embrije' obližnjih planeta, tijela nastalih od svemirske prašine i krhotina.

Znanstvenici su izveli niz izračuna i eksperimenata nakon kojih se pokazalo kao postoji barem 40-postotna šansa da je Jupiter upio neki od planeta u nastajanju.

'Jedini scenarij koji bi rezultirao današnjim stanjem Jupitera bio je onaj po kojem ga je udario planetarni zametak desetak puta masivniji of zemlje', zaključuje Liu. Jezgra tog planeta potom se spojila s Jupiterovom.

'Posljedice su poput udara metka', kaže Isella. Jupiterova razrijeđena jezgra vjerojatno se još uvijek oporavlja od tog pradavnog udara i mogle bi proći još milijarde godine prije no što se teški materijal posloži u gustu jezgru.'

Informacije o ovim planetarnim sudarima mogu pomoći i znanstvenicima koji proučavaju zvjezdane sustave izvan našeg vlastitog. Isella je istražitelj NASA-inog tima CLEVER Planets, koji istražuje porijeklo elemenata neophodnih za život na mladim stjenovitim planetima. Taj je projekt primijetio izljeve infracrvenog svjetla u sustavima dalekih zvijezda.

Velika je vjerojatnost da ta svjetla posljedica sudara poput onog koji je doživio Jupiter. Naime, kad dvije stjenovite planete udare jedna o drugu, nastaje oblak prašine koji odražava svjetlost obližnje zvijezde.