Grooming je izraz koji opisuje uspostavljanje odnosa povjerenja i emocionalne veze između djeteta i (najčešće) odrasle osobe putem komunikacijskih tehnologija, s ciljem vrbovanja i iskorištavanja maloljetne osobe u seksualne svrhe.

Opasan je, istakla je za tportal psihologinja Ivana Ćosić Pregrad iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, zbog neograničenih mogućnosti komunikacije putem interneta, njene brzine i velike dostupnosti, a posebno zbog mogućnosti prikrivanja identiteta, spola, dobi i stvarnog izgleda.

Koristeći te mogućnosti, djecu je puno lakše uvući u potencijalno opasne kontakte i aktivnosti nego putem neposrednog kontakta.

Vješti i lukavi manipulatori

Internetski namamljivači - zovu ih i vrebačima - jako su dobri manipulatori, vješti u uspostavi kontakata s djecom i mladima te pridobivanju njihovog povjerenja. Znaju kako ih navesti na snimanje golišavih i seksualiziranih fotografija ili videouradaka. Vrlo često zavođenjem, ucjenjivanjem ili prijetnjama navedu djecu i mlade na seksualne radnje i aktivnosti.

Ovakva ponašanja i iskustva mogu u većoj mjeri izložiti djecu riziku seksualnog nasilja putem interneta ili licem u lice (ukoliko dođe do kontakta u stvarnom svijetu), kao i riziku od seksualne eksploatacije i trgovine djecom te dječje pornografije.

Kao što smo već pisali, rezultati nacionalnog istraživanja EU Kids Online o medijskim navikama i iskustvima djece na internetu, provedenog u listopadu 2017. godine na 1017 djece, pokazali su kako se svako sedmo dijete od devet do 17 godina u posljednjih godinu dana susrelo s osobom koju su upoznali preko interneta.

Većina djece se susrela s osobom svojih godina, dok se svako deseto dijete susrelo s osobom starijom od sebe. Gotovo svako drugo dijete otišlo je na sastanak uživo s jednim do dva online prijatelja, dok je svako deseto imalo susrete s više od 10 online prijatelja.

'Rezultati sugeriraju to da su mladi usmjereni na socijalizacijski aspekt koji nude društvene mreže i internet, što je dijelom očekivano. Djeca i mladi ove dobi u fazi su razvoja, kada su im važni odnosi s vršnjacima i drugim ljudima, pri čemu su usmjereni na istraživanje i eksperimentiranje u svijetu koji ih okružuje.

Većina mladih ove dobne skupine ima određenu kritičnost u prihvaćanju zahtjeva za prijateljstvom kada se radi o internetskim prijateljima. Ali i dalje postoji manja skupina onih koji pokazuju izrazito rizično ponašanje i mogu se naći u potencijalno opasnim situacijama', ističe Ćosić Pregrad.

Kako grooming funkcionira?

Većina namamljivača najprije neko vrijeme promatra komunikaciju unutar neke grupe na društvenim mrežama ili u chatroomu, odabirući potencijalne žrtve koje na taj način upoznaju i prikupljaju važne informacije o njima.

Zatim se uključuju u razgovor i započinju uspostavu odnosa s odabranim djetetom, ponajprije slijedeći interese djeteta i njemu važne teme. Ponekad se predstavljaju i kao vršnjaci. U početnoj fazi taj kontakt se ne čini opasnim, neprimjerenim i zlonamjernim. Vjerojatno će ga roditelji odobriti ukoliko im dijete spomene novog internetskog prijatelja.

Potom grade odnos povjerenja i potenciraju dijeljenje tajni, čime odnos čine prisnijim i intimnijim. Mogu predložiti razmjenu fotografija ili komunikaciju prebacuju na privatniju razinu, putem aplikacija poput Messengera ili izravno mobitelom.

Kada je uspostavljeno povjerenje, namamljivači mogu u razgovor uvoditi teme o rizičnim ponašanjima, najčešće prikupljajući informacije o djetetu koje kasnije mogu iskoristiti kako bi ga ucjenjivali. Uvode temu seksa u razgovor koju nastoje produbljivati sve više, do trenutka kad bi se postigao određeni cilj: provokativne golišave i seksualizirane fotografije ili videomaterijali.

Kako bi uvjerio dijete da je normalno i da 'svatko to radi', namamljivač mu može na e-mail ili putem poruka poslati fotografije koje pokazuju druge ljude ili djecu uključene u seksualne aktivnosti. Djeca takve stvari u konačnici učine ili iz zaljubljenosti i želje da usreće voljenu osobu ili zbog ucjene.

Zadnji korak može biti inzistiranje na susretu uživo ili se od djece može jednostavno nastaviti tražiti proizvodnja seksualnog materijala koji se najčešće koristi u distribuciji dječje pornografije. Osim seksualne naslade, motiv može biti financijska zarada.

Ćosić Pregrad upozorava kako vrebači ove vrste nisu pedofili, čije su žrtve mlađa djeca. Internetske namamljivače mogu primarno seksualno privlačiti adolescenti, dok neki od njih traže opasnosti i uzbuđenje koje dobivaju zavođenjem maloljetnika. Njihove žrtve su djeca pubertetske dobi i mlađi adolescenti, uglavnom između 12 i 15 godina.

Nisu to samo problematična djeca

Istraživanja i klinička praksa pokazuju da su djevojke češće žrtve internetskog zavođenja, posebno u dobi između 12 i 15 godina. Vrlo često su to djeca nižeg samopouzdanja, slabijih socijalnih vještina i često socijalno izolirana, a u svom odrastanju moguće imaju traumatska iskustva i povijest obiteljskih problema.

Među žrtvama su također često djeca koja koriste internet na načine koji ih izlažu izravnom kontaktu s većim brojem nepoznatih ljudi, kao i djeca koja pokazuju veći broj online rizičnih ponašanja, poput dijeljenja osobnih podataka, susreta s online prijateljima (osobama koje ne poznaju uživo) ili razgovora o seksu s nepoznatima.

Važno je imati na umu to da se i ne mora raditi o djeci koja su prepoznata kao problematična. Ćosić Pregrad kao primjer navodi dvanaestogodišnju djevojčicu koja je tijekom psihologijske procjene, pokrenute zbog otežane koncentracije i pada školskog uspjeha, opisala da se boji jednog čovjeka.

Djevojčica je unutar grupe koja prati njezin najdraži bend upoznala online prijatelja, 17-godišnjaka s kojim je dugo razgovarala. Kroz razgovor su otkrili da vole slične stvari - glazbu, filmove i tome slično. Njen novi prijatelj predložio je da se počnu dopisivati e-mailom jer joj želi poslati svoju sliku. Pristala je i dala mu svoju e-mail adresu.

Ubrzo joj je počeo slati slike s problematičnim sadržajem. Pri tome je tražio da obriše te slike nakon što ih vidi jer nitko ne smije saznati za njih. Također je tražio od djevojčice da mu pošalje svoju sliku u kupaćem kostimu ili bez odjeće, što je ona odbila učiniti.

Djevojčica se bojala da će ju pronaći. Bojala se ići sama u školu ili izvan doma, kao i ostati sama. Teško bi zaspala, bila je napeta i nervozna. Bojala se roditeljima reći što se događa jer je osjećala sram i krivnju. Mislila je da je sama kriva za to što je dobivala takve slike i zato što je dala svoju e-mail adresu.

Važna je roditeljska podrška

Najvažnije je podržati djecu i mlade da što ranije nauče kako kontrolirati sadržaje s kojima se susreću na internetu te kako se snaći u njima potencijalno neugodnim i uznemirujućim situacijama.

Važno je priznati njihove interese i neovisnost te je poželjno koristiti različite poruke za različite uzraste. 'Savjet kao što je 'nemoj razgovarati o seksu na internetu' mlađim adolescentima vjerojatno neće biti dovoljan. Neće ga poslušati jer je to jedna od tema kojom se djeca te dobi bave i razgovaraju na različite načine s drugima, pa tako i na internetu.

Važnije je razgovarati s djecom o tome kako će prepoznati kada im razgovor o seksu postaje nelagodan i podučiti ih što tada mogu napraviti da izađu iz takve situacije. Važno je da roditelji, ali i druge važne odrasle osobe razgovaraju s djecom o tome kad treba, a kad ne treba čuvati tajnu pred njima. Pritom treba naglasiti da, ako se osjećaju neugodno ili zbunjeno zbog nečeg što su doživjela, uvijek mogu razgovarati o tome s njima ili odraslom osobom kojoj vjeruju', istaknula je Ćosić Pregrad.

Svakako je važno razgovarati i o situacijama kada prekrše neka pravila i dogovore. Djeca te dobi će ih sigurno kršiti u svojim istraživačkim aktivnostima, a zbog osjećaja krivnje ne potraže pomoć onda kada im je potrebna. Često mladi šute o svom iskustvu i ostaju u neugodnoj i zlostavljajućoj situaciji jer se osjećaju odgovorno zato su u početni dio aktivnosti ušli dobrovoljno i s povjerenjem.

'Važno je da djeca dobiju jasnu poruku od roditelja i važnih odraslih da će biti tu za njih i kada upadnu u nevolje iako su prekršili određena pravila ili nisu poslušali savjet. Nažalost, moramo podučiti djecu tome da nisu svi ljudi dobronamjerni. Neki će zloupotrijebiti naše povjerenje. Moramo ih naučiti kako se mogu nositi s takvim iskustvima', zaključuje Ćosić Pregrad.