Prije više od deset godina Robert Gold je imao dobru ideju koja bi unaprijedila uređaje za bežičnu komunikaciju te ljudima omogućila razgovore s manje smetnji uz veću sigurnost.

Naravno, htio je napraviti ono što bi većina ljudi na njegovom mjestu učinila: ideju je pokušao patentirati te je komercijalno iskoristiti. Međutim, nije uspio u svojoj nakani, piše Wired

Američko Ministarstvo obrane je zaključilo da bi njegov izum mogao biti prijetnja nacionalnoj sigurnosti ako padne u pogrešne ruke, pa je patentnu prijavu 2002. godine zaključalo takozvanim 'nalogom tajnosti'. Odredba strogo zabranjuje i samo raspravljanje o tehnologiji pod ključem, a njezino kršenje je kažnjivo zatvorom.

Pet godina kasnije, njegov je odvjetnik uspio dignuti veo tajnosti s patenta, ali već je bilo prekasno. 'Nismo bili uspješni u komercijalizaciji ideje jer se vremenski prozor, koji bi je omogućio, tijekom tih godina čekanja zatvorio', rekao je Gold.

'Amerika - zemlja ideja' je uobičajeni refren često korišten u političkim govorima. No još 1951. godine Kongres je donio The Invention Secrecy Act, koji omogućava da se neke od tih ideja ipak mogu zadržati tajnima.

Taj zakon zahtijeva od vlade da nametne nalog tajnosti na određene patentne zahtjeve koji sadrže osjetljive podatke, čime se ograničava otkrivanje izuma i zadržava priznanje patenta.

Zanimljivo, taj se zahtjev može se izreći čak i kada je potencijalni patent u cijelosti u vlasništvu privatne osobe ili tvrtke bez državnog sponzorstva ili podrške.

Postoji nekoliko tipova tajnosti, koji se kreću od jednostavne zabrane izvoza pa sve do potpune zabrane otkrivanja bilo kakvih podataka.

Po mišljenje u Pentagon

Ono što se danas zna o nalozima tajnosti je u velikoj mjeri posljedica Zakona o slobodi informiranja, koji omogućava podnošenje zahtjeva od strane skupina poput Federacije američkih znanstvenika, samostalne nestranačke organizacije.

Ti dokumenti pokazuju da je ukupni broj naloga tajnosti stalno rastao u posljednjih nekoliko godina, na više od 5300 naloga do 2012, a neki od njih su na snazi već desetljećima.

Deseci tisuća patenata se ručno pregledaju svake godine na temelju Zakona o tajnosti izuma i upućuju na konačnu odluku o njihovoj sudbini u Pentagon, Agenciju za nacionalnu sigurnost, Ministarstvo pravosuđa i, u novije vrijeme, Ministarstvo domovinske sigurnosti.

'Iz perspektive nositelja patenta, vi ste zapeli u pravnom limbu gdje vlada kaže da imate valjan izum, ali možda i desetljećima ništa ne možete učiniti s njim', kaže Mark Lemley, profesor prava za tehnologiju sa Sveučilišta Stanford.

Hladnoratovski pristup

Još uvijek vlada hladnoratovski pogled na pristup informacijama, a političari, vojska i korporacije, međusobno isprepleteni i vođeni isključivo vlastitim uskogrudnim interesima, potkopavaju svrhu patenata, a to je poticanje izuma.

Pitanje je i je li zamračenje nekog patenta uvijek u funkciji zaštite od zloupotrebe (od terorističkih organizacija ili stranih neprijateljskih vlada) ili pak ima neku vezu i s posebnim ekonomskim interesima velikih korporacija, pitanje je tko i kako nadgleda one koji o tim zamračenjima odlučuju.

Pitanje je kako bi danas izgledao internet da je američka vlada znala da će on i njenim neprijateljima omogućiti tako dobar način komunikacije.

Bi li ga danas uopće bilo?