Morski toplinski valovi zabilježeni su u više područja Sredozemnog mora, a nisu zaobišli ni naš Jadran¸ stoji u najnovijem, trećem izdanju Izvješća o stanju mora. Riječ je o godišnjoj publikaciji pomorske službe europskog projekta Copernicus koja pruža sveobuhvatnu procjenu trenutnog stanja, prirodnih varijacija i promjena u globalnom oceanu i europskim regionalnim morima. Ona služi kao referentni dokument kojim se služe znanstvenici, gospodarstvenici, ali i političari. Svi oni imat će što iščitavati iz ovog izvješataja, jer činjenice koje u njemu stoje ne slute na dobro.

Kompletni podaci iscurit će do kraja godine, no i iz unaprijed objavljenog sažetka da se iščitati osnovno: svjetski oceani i europska mora konstantno se zagrijavaju, pa tako i Jadran u kojem su zabilježni opasni valovi pregrijavanja mora.

Naime, tijekom proteklih četvrt stoljeća globalno more i europska mora konstantno se zagrijavaju, stoji u ovom izvještaju. Razina mora raste, a brojni rekordni ekstremni događaji zabilježeni su i u Europi i širom svijeta. Eto, temperatura na površini Sredozemnog mora bila je 2017. šesta najtoplija otkako se provode mjerenja.

Oceani se zagrijavaju, a razina mora raste

Oceani apsorbiraju 93% viška topline stvorene ljudskim aktivnostima na Zemlji i trenutno se zagrijavaju brzinom od 0,9 Watta po kvadratnom metru. Ovaj učinak grijanja ide ruku pod ruku s porastom razine mora. Naime, oko 40% globalnog porasta razine mora posljedica je upravo zagrijavanja jer se voda širi zagrijavanjem.

Globalno, razina mora uslijed zagrijavanja raste 1,4 milimetra godišnje. Europska mora godišnje rastu po stopi od 1,9 do 4,3 milimetra. Još je gore stanje u regiji pacifičkih otoka gdje ocean godišnje naraste između 2,8 i 4,8 milimetara.

Poput kopna, i oceani i mora pate od toplinskih valova koji mogu imati pogubne posljedice na lokalne morske ekosustave i gospodarstva. Tijekom ljetnih mjeseci, u lipnju, srpnju i kolovozu 2017. godine, morski toplinski valovi (MHWs) zabilježeni su u više područja Sredozemnog mora, pa tako i na Jadranu.

Trend zagrijavanja i epizode MHW-a uzrokuju gubitak biološke raznolikosti, što pak utječe na akvakulturu i ribarstvo. Naime, mnoge vrste ne mogu se nositi s obiljem i raspodjelom topline i ne mogu migrirati u hladnije vode, smanjujući njihovu brojnost i rasprostranjenost. To pak ometa ekosustave, što dovodi do manje biološke raznolikosti i utječe na sigurnost hrane.

U naša mora stižu nove vrste koje preferiraju tropske i suptropske klime. Među njima nalaze se i invazivne vrste koje mogu poremetiti ekosustave i imati velike posljedice za ribarstvo i akvakulturu. Mnoge vrste morskih životinja ne mogu migrirati kako bi pronašle hladnije vode pa izumiru u pregrijanim vodama.

Nepokretni organizmi kao što su alge, spužve i koralji ne mogu pobjeći iz ekstremnih uvjeta okoliša i tako postaju žrtve toplinskog stresa i invazivnih cvjetanja algi koje uspijevaju u vrućim uvjetima. To znači da su hrana i staništa izgubljeni, a to pak rezultira masovnim pomorom ekosustava. U konačnici se gomilaju ekonomski gubici, a prehrana ljudi dovedena je u pitanje.

Bijeli ocean ostaje bez leda

Posljednji podaci ukazuju na to da arktička regija prolazi kroz drastične promjene i zagrijava se dvostruko brže od globalnog prosjeka. Od kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća do 2017. morski led na Arktiku smanjio se za 5,89 posto. Riječ je o teritoriju velikom poput četiri Španjolske; ili nestanku 35 Hrvatske u samo 40 godina. Samo od 1993. svako se desetljeće istopilo gotovo 770.000 četvornih kilometara morskog leda oko sjevernog pola. Govorimo o području dvostruko većem od površine Njemačke.

Zabrinjavajuće stvari događaju i na južnoj polutci. Tijekom 2016. i 2017. godine došlo je do naglog smanjenja morskog leda na Antarktiku. Zanimljivo, prema podacima Copernicusa koji ovo područje intenzivno prati od 1993. godine, količina leda na Antarktiku zapravo se polako, ali stalno povećavala. Rekordne količine leda zabilježene su 2014.

Međutim, od kraja 2014. do 2017. ubrzano se istopilo čak dva milijuna četvornih kilometara antarktičkog leda. Dakle, u samo tri godine nestalo je leda veličine četiri Španjolske. Za usporedbu, ista količina leda na Arktiku izgubljena je kroz gotovo četiri desetljeća.

Velika rupa u antarktičkom ledu

Iste godine u ledu Anktartika ponovno se otvorila velika rupa, polinija koja je narasla na 80.000 četvornih kilometara. To se smatra prirodnim fenomenom koji se može povezati s konvekcijskim i ventilacijskim procesima. Naime, duboko vertikalno pomicanje oceana započelo je nakon što je polinija Weddell otvorena 2017. proces je naglo prestao nakon samo dva mjeseca, vjerojatno zbog sunčevim zrakama otopljenog leda: hladna voda iz dubina očito je stabilizirala situaciju pa se rupa zatvorila kako je i nastala.

Što se sve događa sa svjetskim oceanima i morima, pa tako i s našim Jadranom, detaljnije će se znati u sljedećim mjesecima, kako budu izlazili kompletni podaci najnovijeg Izvješća o stanju oceana.