DEZINFORMACIJE I LAŽNE VIJESTI

Koliko daleko Kina ide u globalnom širenju propagande? Sve češće koriste ove 'trikove'

04.10.2024 u 10:25

Bionic
Reading

Kada je iskusni američki diplomat Kurt Campbell 2022. godine posjetio Salomonske Otoke kako bi suzbio rastući utjecaj Pekinga u toj zemlji, ubrzo je shvatio koliko daleko Kina može ići da bi širila svoju propagandu

Campbell je u lokalnim novinama pročitao članak o navodnom radu američkih bioloških i kemijskih laboratorija u Ukrajini - lažnu tvrdnju koju je izvorno pokrenula Rusija, a kasnije pojačala Kina putem svoje opsežne propagandne mreže. Washington tu tvrdnju smatra potpunom neistinom. 'To je još jedan primjer učinkovite ruske i kineske dezinformacije', izjavio je Campbell pred senatskim Odborom za vanjske poslove u srpnju.

Dvije godine kasnije ta lažna tvrdnja i dalje se širi online, što pokazuje opseg kineskog nastojanja da promijeni globalnu percepciju. Kineska kampanja, koja godišnje košta milijarde dolara, postaje sve sofisticiranija zahvaljujući umjetnoj inteligenciji. Američki analitičari obavještajnih službi i kreatori politika u Washingtonu sada pozorno prate ove aktivnosti kako bi spriječili moguće pokušaje utjecaja na američke izbore u studenom ili ugrožavanja interesa SAD-a.

Jedna od ključnih taktika Kine je korištenje mreža lažnih web stranica koje se predstavljaju kao legitimni mediji, pružajući pristrane vijesti u korist Kine, često usklađene s izjavama i stavovima službenog Pekinga, piše AP.

Shannon Van Sant, savjetnica Odbora za slobodu Hong Konga, pratila je mrežu desetaka takvih web stranica koje su se predstavljale kao novinske organizacije. Jedna je oponašala izgled The New York Timesa, koristeći sličan font i dizajn, čime je pokušavala steći vjerodostojnost dok je širila izrazito prokineske poruke.

Istraživanjem je otkrila da su imena novinara na tim stranicama izmišljena, a fotografije izrađene pomoću umjetne inteligencije. 'Manipulacija medijima u konačnici je manipulacija čitateljima, što šteti demokraciji i društvu', upozorila je Van Sant. Kineska ambasada u SAD-u odbacuje te optužbe, tvrdeći da su to 'zlonamjerne spekulacije' protiv Kine.

Osim državnih medija, Kina se oslanja na strane aktere - stvarne ili ne - kako bi prenosili njezine poruke i dali vjerodostojnost narativima koji favoriziraju Komunističku partiju, kaže Xiao Qiang, znanstvenik s Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyju. Prema njemu, poruke koje prenose ti akteri uvijek nose isti implicitni stav – da Komunistička partija Kine radi u interesu naroda.

Tvrtka za kibernetičku sigurnost Logically identificirala je 1200 web stranica koje su prenosile ruske ili kineske državne medijske priče. Iako nisu u vlasništvu Kine, te stranice često objavljuju sadržaj povezan s kineskim medijima, a on cilja na specifičnu publiku.

Globalna utrka za dominaciju u ključnim sektorima

Za razliku od Rusije ili Irana, koji otvoreno favoriziraju određene kandidate za američkog predsjednika, Kina je opreznija, fokusirajući se na širenje pozitivnih sadržaja o sebi. Kineski predsjednik Xi Jinping zatražio je izgradnju sustava koji bi omogućio toj državi globalni glas 'primjeren njezinom međunarodnom statusu'.

Kina je investirala u državne medije poput agencije Xinhua i televizije CCTV kako bi prenijela svoje poruke svjetskoj publici na različitim jezicima. Također je sklopila medijska partnerstva diljem svijeta, a članak koji je Campbell pročitao na Salomonskim Otocima vjerojatno je rezultat takvih suradnji.

Kineska kampanja širenja utjecaja usko je povezana s globalnom utrkom za dominaciju u sektorima poput električnih vozila, čipova, umjetne inteligencije i kvantnog računalstva, izjavio je Jaret Riddick iz Centra za sigurnosne i nove tehnologije Sveučilišta Georgetown.

Kako bi oblikovala globalne narative, Kina se ne libi koristiti lažne osobe. U izvješću američkog State Departmenta iz 2023. detaljno je opisano kako je izmišljen lik Yi Fana, navodnog analitičara kineskog ministarstva vanjskih poslova, koji je kasnije postao novinar i uvijek promovira prokineske stavove.

Još jedan primjer je 'švicarski virolog' Wilson Edwards, koji je kritizirao američki odgovor na pandemiju u kineskim medijima. Međutim švicarske vlasti nisu pronašle dokaze da taj čovjek uopće postoji. Ako postoji, poručila je švicarska ambasada u Pekingu, 'voljeli bismo ga upoznati!'