Ako je suditi prema rezultatima jednog novog znanstvenog istraživanja novac ipak do neke granice može kupiti sreću, mada možda ne i ljubav. Štoviše, čini se da sreća i nije tako skupa. Nalazi nove studije pokazali su da je za opći osjećaj zadovoljstva članova jedne obitelji u SAD-u je dovoljno oko 50.000 dolara godišnje
U istraživanju, koje je proveo Marist Institute for Public Opinion, sudionici su trebali ocijeniti svoje zadovoljstvo u sljedećim područjima života: obitelji, sigurnosti susjedstva, stambenom pitanju, duhovnom životu, zdravlju, prijateljima, radu, slobodnom vremenu, financijama i društvenim aktivnostima. Istovremeno je svaki dobrovoljac trebao upisati svoje godišnje prihode.
Ankete su otkrile da je godišnji prihod od 50.000 dolara presudna točka koja razdvaja sretne od nesretnih. Članovi kućanstava s manje od 50.000 dolara bili su značajno manje sretni od onih čiji su prihodi bili veći od 50.000. Najveće razlike zabilježene su u njihovom zadovoljstvu domom, odnosima s prijateljima i životom općenito.
'Novac ne može izravno kupiti sreću, međutim, naša studija jasno pokazuje da je on važan faktor zadovoljstva kvalitetom života', rekao je Paul Hogan, čelnik i osnivač Home Instead Senior Care, kompanije koja osigurava skrb o starijim ljudima u njihovim domovima, koja je naručila analizu.
Jedna druga studija predstavljena u The Economistu krajem 2010. pokazala je sličnu povezanost na globalnoj razini. Prema rezultatima do kojih su došli stručnjaci DISMAL-a za sreću je dovoljan BDP od 15.000 dolara po osobi kada se mjeri u kupovnoj moći (budući da košarica ne stoji jednako u svakoj zemlji). Do te točke korelacija sreće i novca je snažna, ali nakon nje više nije. Zanimljivo je da je ovo ispitivanje otkrilo da postoje i određene iznimke. Primjerice Brazilci su sretni isto koliko i Japanci iako su im primanja gotovo četiri puta manja. Da novac nije jedini kriterij sreće pokazuje i činjenica da je od 1960. godine SAD čak tri puta povećao BDP po glavi stanovnika, a sreća Amerikanaca (11. na listi) ostala je na istoj razini. Istovremeno su neke zemlje s manjim BDP-om po glavi stanovnika od američkog, poput Irske ili Novog Zelanda više usrećile svoje građane. Unatoč činjenici da je jedna od najbogatijih nacija svijeta, Velika Britanija se nalazi tek na 18. mjestu najsretnijih mjesta za život, iza Kostarike i Izraela.
Prema Gallupovom istraživanju objavljenom iste godine u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences osjećaj sreće raste do kućnog budžeta od 75.000 dolara, a dalje više nema veze s prihodima. Ova studija provedena je na velikom uzorku od 450.000 Amerikanaca. No ona je pokazala da taj osjećaj vrijedi kada je u pitanju zadovoljstvo na dnevnoj bazi, ali ne i ukupno zadovoljstvo životom.
Jedno nedavno Gallupovo istraživanje potvrdilo je DISMAL-ove nalaze prema kojima su ljudi već godinama najsretniji u Danskoj, Norveškoj, Finskoj i Nizozemskoj, a najnesretniji u Africi. Danci su svoju sreću ocijenili s ocjenom osam od ukupno 10, a tradicionalno su najnesretniji stanovnici države Togo s indeksom sreće 3,4. Hrvati su na tom spisku solidno pozicionirani sa 6,9, nešto bolje od Srba i Bosanaca sa 6,5, ali slabije od Slovenaca sa 7,5. Budući da nam stanje gospodarstva u susjednim zemljama nije nepoznanica, i tu možemo vidjeti jasnu korelaciju između BDP-a i sreće.
