Studija je potvrdila prijašnje procjene prema kojima one u prosjeku rastu nešto više od tri milimetra godišnje, međutim također je otkrila da ova statistika prikriva neke velike regionalne razlike. Primjerice, razine Filipinskog mora rastu čak 10 mm godišnje, dok one Jadranskog uglavnom rastu prosječnom stopom od oko 3 mm (kliknite na kartu desno dolje).

Ova se činjenica, među ostalim, odražava i na velike fluktuacije u vjetrovima i površinskim temperaturama u Tihom oceanu koje su poznate kao južne oscilacije El Nino/La Nina.

No znanstvenici predviđaju da će se te razlike s vremenom poravnati, odnosno da će ona mora koja su u proteklih 20-ak godina brže rasla u budućnosti rasti sporije.

Karta, predstavljena na simpoziju u Veneciji kojim je obilježeno '20 godina napretka u radarskoj altimetriji', trebala bi stručnjacima pomoći da bolje shvate dugoročan porast razina mora te godišnje i višegodišnje promjene koje se zbivaju.

Trenutno podaci pokazuju da porastu razina najviše pridonose ekspanzije svjetskih voda uzrokovane zagrijavanjem te otapanje ledenjaka i ledenih pokrivača. Ključno pitanje na koje treba potražiti odgovor jest: koliko se rast razina ubrzava te koje dugoročne oscilacije mogu dati zbunjujuće rezultate?

Studija je provedena u sklopu projekta Climate Change Initiative (CCI) u kojem sudjeluju sve članice Europske svemirske agencije (ESA).

Satelitsko mjerenje razina i oblika oceana ima relativno kratku povijest. Rutinska promatranja započela je 1991. godine europska letjelica ERS-1. Nakon nje uslijedile su brojne druge misije, među kojima i zajednički američko-europski projekt Jason/Poseidon koji danas kruži oko Zemlje i svakih 10 dana napravi topografsku kartu 95 posto oceana koji nisu prekriveni ledom.

Stručnjaci očekuju da će se rast razina mora nastaviti stoljećima. Međunarodni panel za klimatske promjene (IPCC) 2007. je objavio predviđanja prema kojima bi tijekom 21. stoljeća one mogle porasti za 18 do 59 cm. Iako se IPCC suzdržao od najviših projekcija, neki novi podaci pokazuju da bi se mora vrlo vjerojatno mogla podići i za jedan metar. Kroz naredna stoljeća otapanje Grenlanda i Zapadne antarktičke ploče moglo bi uzrokovati rast od četiri do šest ili čak više metara.