U cijeloj priči ne čude toliko već poznate tvrdnje hrvatske pobornice alternative koja je borbi protiv farmakološke industrije posvetila knjigu 'Lijekovi ili priča o obmani', koliko činjenica da su im prostor ustupile upravo Liječničke novine, list Hrvatske liječničke komore.

Budući da tekst obiluje poznatim teorijama o zavjeri farmakološke industrije nezasitne profita te opasnim antivakcinalističkim tezama, zamolili smo voditelja Odjela za cijepljenje HZJZ-a mr. sc. Bernarda Kaića, dr. med., da ih komentira za tportal.

'Vidio sam članak i već sam pripremio prigovor Liječničkim novinama što objavljuju ovakve opasne pseudoznanstvene tekstove. Kao član Hrvatske liječničke komore i potpredsjednik Hrvatskog epidemiološkog društva, neugodno sam iznenađen', rekao je dr. Kaić i dodao: 'Istina je da je to rubrika koja se zove Drugo mišljenje i da se urednici ograđuju od stavova Lidije Gajski, međutim, samim time što ih objavljuju stvaraju dojam da je riječ o ravnopravnim mišljenjima - možete misliti ovako, ali i onako', rekao je dr. Kaić.

Epidemiolog ističe da bi urednici trebali biti svjesni upitne vrijednost spornog teksta. 'O tome vrlo zorno govori korištena literatura. Od dvanaest navedenih referenci, pet su s web stranica antivakcinalnih pokreta. No najveća sramota i uvreda za svakog liječnika jest to što su dva navoda s web stranice whale.to. Riječ je o stranici koja promovira teorije zavjere, objavljuje 'Protokole sionskih mudraca', kao i dokaze da vanzemaljski gmazovi u ljudskom obličju upravljaju svijetom. Čak i laici koji se protive cijepljenju na forumima ne pribjegavaju citiranju te web stranice, jer znaju da se time narušava kredibilitet svega što iznose (osvrt na stranicu možete pogledati ovdje)', upozorio je dr. Kaić.

O znanstvenoj razini teksta jasno govori i činjenica da 'stručnjaci' i 'znanstvenici' s antivakcinalnih web stranica koje autorica citira nemaju medicinsku edukaciju, pa nije čudo da ne znaju interpretirati dostupne podatke.

Prema voditelju odjela za cijepljenje članak obiluje i dezinformacijama. Primjerice, govoreći o potencijalnim dugoročnim štetnim učincima cijepljenja, Gajski zaključuje da se, ako računamo s prolongiranim pozitivnim učinkom cijepljenja, moramo suočiti i s mogućnošću da se s vremenom razvije i šteta.

'U medicini nema mjesta pretpostavkama, već se i korisni i štetni učinci trebaju znanstveno dokazati. Sve dok je korist od cijepljenja dokazana, a nastanak dugoročnih štetnih učinaka nedokazan, nema mjesta takvim 'što bi bilo kad bi bilo' izjavama', objasnio je dr. Kaić.

'Nadalje autorica tvrdi da nije poznato što cjepiva sadrže jer to nitko nije istražio. Iz ovoga je vidljivo da nije upućena u proizvodnju i kontrolu cjepiva. Koliko god je istina da postoji mogućnost da u konačnom proizvodu zaostanu neke tvari koje se preciznim analitičkim metodama još nisu otkrile, ta mogućnost jednako vrijedi za apsolutno svaki medicinski proizvod, jer su tu jedino ograničenje nesavršene metode detekcije.

Jednako je besmislena i tvrdnja da se epidemiologija bolesti protiv kojih se cijepimo poklapa se s epidemiologijom onih protiv kojih nema masovne vakcinacije. Činjenica je da incidencija bolesti vezanih uz niske higijenske uvjete, pothranjenost i siromaštvo, poput hepatitisa A opada i bez cijepljenja. Međutim, bolesti koje se prenose kapljičnim putem, aerogeno i spolnim putem ne opadaju bez cijepljenja. Netko tko prati kretanje zaraznih bolesti i zna interpretirati podatke vidi to vrlo jasno.

Izjava dr. Gajski da se tehnologija upitne vrijednosti uvodi i održava pod pritiskom medicinske industrije i globalnih centara moći, uz svesrdnu pomoć lokalnih političara i medicinskih stručnjaka koji u tome vide osobni interes je drski bezobrazluk i ultimativni dokaz da ona nema pojma tko i na koji način donosi preporuku o Programu obveznih cijepljenja u Hrvatskoj.

Konačno liječnike se ne drži u neznanju, kako Gajski navodi, već ih se kontinuirao educira o cijepljenju, no ne sjećam se da je autorica članka bila na ijednom stručnom skupu o cijepljenju koji je organizirala zdravstvena ustanova koja donosi prijedlog Programa cijepljenja', istaknuo je dr. Kaić koji smatra da se internisti ne bi trebali proglašavati stručnjacima za sve pa i epidemiologiju.

Dr. Smoljanović: Cijepljenje je dobro, no u tome treba biti selektivan

Budući da bi teoretičari zavjere mogli reći da je dr. Kaić upravo predstavnik establišmenta, kakve napada dr. Gajski, za drugo mišljenje zamolili smo epidemiologa dr. Mladena Smoljanovića, koji je u hrvatskoj javnosti poznat po svojem zalaganju za selektivan i odmjeren pristup cijepljenju.

'U politici cijepljenja treba voditi računa o pitanjima gdje, kako, kada, koga i čime cijepiti', rekao je dr. Smoljanović. 'Svaka država treba voditi svoju nacionalnu politiku cijepljenja prateći epidemiološko stanje razvoja bolesti u vlastitoj zemlji i svom bližem okruženju. Primjerice, velike boginje su već iskorijenjene, a slično je i s dječjom paralizom, no ne posvuda. Kada bi imali potvrdu da u BiH više nema divljih sojeva, mogli bi prestati i s tim cijepljenjem', rekao je dr. Smoljanović.

'No to što za neke bolesti cijepljenje više nije neophodno, te to što za druge poput tuberkuloze, nije ključno, već su važniji kvalitetni uvjeti života, ne znači da je ono loše ili da ga treba ukinuti. Vakcinacija je primjerice puno pomogla u suzbijanju ili iskorjenjivanju dječjih bolesti. Ona je dobra, no treba paziti da se imunološki nezreli dječji organizam ne napada odjednom s previše antigena. Također ne treba neselektivno cijepiti stanovništvo protiv gripe, već samo rizične skupine, jer je dobro da nacija razvije imunitet prirodnim prokuženjem. Ja ne robujem ni lažnim autoritetima niti kapitalu, no s druge strane nikako nisam ni pobornik radikalnih otpora cijepljenju', objasnio je dr. Smoljanović.

Dr. Poljak: Mi živimo u diktaturi cijepljenja!

Glavni urednik Liječničkih novina dr. sc. Željko Poljak (85), profesor na MEF-u u Zagrebu u mirovini kaže da je objavljivanjem članka Lidije Gajski htio potaknuti raspravu o pitanju treba li cijepljenje biti obavezno.

'Cijepljenje se previše kuje u zvijezde, a ništa se ne govori protiv', rekao je dr. Poljak i dodao: 'Treba čuti i drugu stranu. Evo vam moje osobne priče. Moja supruga je viša medicinska sestra. Kada je moja kći imala četiri godine, odlučio sam da je neću cijepiti cjepivima koja u tijelo ulaze neprirodnim putem (primjerice iglom). Ja nisam laik u ovom području. Osnovao sam postdiplomski studij alergologije i kliničke imunologije na MEF-u i imam neko znanje o tome. No kada sam otišao na put, moja supruga ju je ipak cijepila. Kći mi je završila u bolnici zbog encefalitisa koji izazivaju neka cjepiva. Dakle, moj glavni prigovor je protiv činjenice da je kod nas cijepljenje obavezno. Zašto u većini demokratskih zemalja, primjerice skandinavskim, Švicarskoj i Njemačkoj nije obavezno? To ne znači da mislim da od cjepiva nema koristi. Međutim, kod nas se, čim se stvori neko novo cjepivo, ono proglašava obaveznim. Mi smo na neki način u diktaturi.

Konačno treba imati u vidu da Liječničke novine nisu stručni, nego staleški časopis pa ja želim da teme budu što je moguće provokativnije. Nemam ništa protiv da netko odgovori Lidiji Gajski, no želim da mi odgovori i na pitanje zašto je kod nas cijepljenje obavezno', objasnio je dr. Poljak.