Krajem 2016. godine američki diplomati i članovi obitelji na Kubi počeli su prijavljivati širok niz neuroloških simptoma, uključujući vrtoglavicu, glavobolju, gluhoću i poteškoće s koncentracijom, nakon izlaganja buci koja para uši u njihovim domovima.

Izbijanje havanskog sindroma, kako su ti simptomi zbirno nazvani, poremetilo je odnose SAD-a s Kubom, pokrenulo kongresna saslušanja o 'napadima', a pojedini ljudi morali su se godinama nositi s ozbiljnim simptomima.

Izvješća o sličnim problemima također su se pojavila u drugim državama. Američke vlasti nazivaju ih anomalijskim zdravstvenim incidentima (anomalous health incidents, AHI).

Iznenadna pojava ovih simptoma dovela je do višegodišnjih rasprava među znanstvenicima i onima koji su pogođeni o mogućim uzrocima, a oni su varirali od pesticida, preko grupne psihologije, do buke cvrčaka. Dvije medicinske studije koje je proveo National Institute for Health (NIH) mogle bi konačno dati odgovor.

U skladu s obavještajnom procjenom

Istraživači su usporedili više od 80 ovih pogođenih osoba sa sličnim zdravim ljudima. Rezultati, opisani u časopisu Journal of the American Medical Association (JAMA), ne pokazuju nikakve kliničke znakove koji bi objasnili te vrlo različite simptome.

Tijekom 2023. godine obavještajna zajednica objavila je procjenu prema kojoj problemi nisu bili rezultat napada iz inozemstva.

Vjerojatnije je da su bili povezani s prethodnim ozljedama, stresom, zabrinutošću za okoliš i 'društvenim čimbenicima' kao što je grupna psihologija, u kojoj se simptomi bolesti koje prijavi pojedinac u zajednici mogu serijski širiti među njezinim članovima.

Takve su epidemije viđene posvuda, od štucanja u srednjim školama do slučajeva 'naprezanja ponavljanja' među australskim daktilografima 1980-ih.

Simptomi su za te osobe stvarni i ozbiljni. No ništa u novim istraživanjima nije u suprotnosti sa spomenutom procjenom obavještajne zajednice.

U prvoj studiji istraživači su ispitali 86 osoba s AHI-jem, 42 žene i 44 muškarca, koji su posljednji put doživjeli incident prije 76 dana, u prosjeku. Sudionici su bili službenici američke vlade i njihovi članovi obitelji na lokacijama koje su uključivale dijelove Kube, Kine i Austrije, kao i SAD (sva su ta područja bila mjesta prošlih izvješća o izbijanju havanskog sindroma).

Trećina ovih pogođenih sudionika nije mogla raditi zbog svojih simptoma. Nekoliko slučajeva datiralo je iz 2015., što je bilo prije prethodno prijavljenih slučajeva na Kubi.

Klinički testovi za sluh, ravnotežu, kogniciju, vid i krvnu sliku uspoređeni su s rezultatima 30 ljudi sa sličnim poslovima, ali bez simptoma. Istraživači su otkrili da su jedine značajne razlike između dviju skupina povećani samoprijavljeni simptomi umora, stresa i depresije kod osoba s AHI-jem, kao i samoprijavljeni problemi s održavanjem ravnoteže, a koji su potvrđeni testiranjem.

Dosljedni nalazi

Isto tako, u drugoj studiji - koja je proučavala rezultate skeniranja mozga 81 sudionika u usporedbi s 48 kontrolnih ispitanika - istraživači predvođeni Carlom Pierpaolijem iz National Institute of Biomedical Imaging and Bioengineering NIH-a nisu pronašli 'nikakve značajne razlike u slikovnim mjerama strukture ili funkcije mozga' među dvije grupe.

Nalazi su dosljedni bez obzira na to gdje su slučajevi nastali. Problemi s ravnotežom bili su najizraženija pritužba među sudionicima s AHI-jem, a uočeni su tijekom testova kod više od četvrtine onih koji su pogođeni ovim sindromom.

Ovi slučajevi uporne posturalno-perceptivne vrtoglavice ukazuju na poremećaj moždane funkcije, za koji istraživači kažu da bi mogao biti povezan s vanjskim ozljedama ili psihološkim problemima.

Naime ovi nalazi snimanja proturječe JAMA-ovoj studiji iz 2018. godine, o kojoj se naširoko izvještavalo (uz neke znanstvene kontroverze) i koja je pronašla znakove potresa mozga te mogućih drugih ozljeda mozga kod nekoliko ljudi s havanskim sindromom.

Nove studije NIH-a oslanjale su se na napredne skenere magnetske rezonancije koji su se koristili samo u istraživanjima, a vjerojatno su pokazali točniju sliku svih lažno pozitivnih rezultata. Osim toga, dok su prethodne studije odabrale uzak raspon kontrola bez iste pozadine kao one s havanskim sindromom, u novoj studiji istraživači su usporedili oboljele osobe s reprezentativnijim pojedincima bez simptoma.

U izvješću iz 2019. godine istraživači Centra za kontrolu i prevenciju bolesti sugerirali su da studija kontrole slučaja kod ljudi s havanskim sindromom - vrsta istraživanja korištena u dvije nove studije koje su poduzeli istraživači NIH-a - može dovesti do 'zavaravajućih ili zamagljenih nalaza' zbog vremena proteklog od pojave simptoma.

Istraživači su priznali da je to razlog za oprez u tumačenju novih rezultata, ali su istaknuli da je to bila najbolja metoda na raspolaganju. Rezultati doista ostavljaju otvorenu mogućnost da su neki vanjski uzroci, poput pulsirajućih mikrovalova, izazvali ozljede koje su zatim zacijelile i nisu ostavljale znakove prije kliničkih testova ili skeniranja mozga.

Neki od pogođenih sudionika pregledani su već 14 dana nakon incidenta i nisu pokazivali znakove po kojima bi bili različiti u odnosu na sudionike iz kontrolne skupine.

Odvjetnik Mark Zaid - koji zastupa više sadašnjih i bivših saveznih dužnosnika, kao i njihovih članova obitelji, s havanskim sindromom koji traže nastavak liječenja - dovodi u pitanje etičnost procesa testiranja NIH-a, rekavši da se sudjelovanje smatra preduvjetom za liječenje. Upozorio je da bi rezultati istraživanja mogli biti korišteni za odbacivanje problema uzrokovanih havanskim sindromom.

Zvučno ili mikrovalno oružje?

Kad se prvi put pročulo o havanskom sindromu, mediji su sugerirali da je korišteno 'zvučno oružje'. To je kasnije zamijenjeno 'mikrovalnim oružjem', da bi 2019. posegnuli za 'pulsirajućim mikrovalnim pećnicama'.

Tehničko izvješće iz 2018., koje je sponzoriralo ministarstvo vanjskih poslova SAD-a i provela ga je grupacija pod nazivom JASON, s kojeg je tek kasnije skinuta oznaka tajnosti, već je bacilo sumnju na teoriju da su tegobe uzrokovane bilo kakvom vrstom elektromagnetskog učinka.

Ipak, u uvodniku, koji prati nove studije, mikrobiolog David Relman sa Sveučilišta Stanford tvrdi da bi pulsirajući mikrovalovi mogli objasniti neke ozljede.

Relmanov članak navodi široke varijacije u simptomima, jaz u vremenu između incidenata i procjena NIH-a i širi nedostatak razumijevanja mehanizama ozljeda mozga uzrokovanih elektromagnetskim učincima općenito. Također poziva na 'sustave nadzora osmišljene za brzo otkrivanje ranih slučajeva i skupova koji izazivaju zabrinutost'.

Postoji zabrinutost da bi takav nadzor mogao pogoršati simptome kod diplomata i obavještajnog osoblja koji su već pod stresom te potaknuti upornije slučajeve posturalno-perceptivne vrtoglavice, jer psihološki stres igra ulogu u bolesti, piše Scientific American.