Hrvatski ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić još u prvom dijelu godine najavio je kako će zbog novih tehnologija nezaposlenost rasti napomenuvši kako je već unatrag tri desetljeća nestao niz zanimanja. I dok se oko utjecaja tehnologije na čovječanstvo lome koplja i u krugovima stručnjaka posvećenim isključivo toj temi, jedna stavka u tekstu ministra Mrsića u najmanju je ruku izazvala podizanje obrve i podsmijeh kod ljudi koji su iole upoznati sa svijetom računala
U tekstu objavljenom 14. ožujka u Jutarnjem listu, ministar Mrsić osvrnuo se na problematiku brzog napretka tehnologija. Prema ministru, barem kratkoročno će učinak novih tehnologija utjecati na veću stopu nezaposlenosti u skorije vrijeme. Uostalom, slično misli i značajna figura IT tehnologija, Googleov čelnik Larry Page. On je nedavno utvrdio kako će sasvim sigurno na takva pitanja odgovor dati upravo tehnologija, a smanjenje neučinkovitih poslova bit će samo pozitivno, usprkos kratkoročnim 'poremećajima u zapošljavanju'.
Što je i gdje onda točno promašio ministar rada i mirovinskog sustava te član Odbora za informiranje, informatizaciju i medije u svom tekstu? U nepoznavanju osnova računalstva:
'Na primjer, usvajanje programskih jezika prve generacije poput DOS-a ili ASCII jezika bila je ograničena na manji broj visokoobrazovanih ljudi, a danas se 'user-friendly' programi usvajaju i koriste bez potrebe pohađanja posebnih treninga ili školovanja.'
Valja krenuti redom po besmislu citirane rečenice. Teško da se poznavatelje 'starog dobrog' DOS-a moglo nazvati programerima, jer ga je u eri eksplozije kućnih računala devedesetih znao koristiti praktički svaki vlasnik limene kutije. DOS, akronim za Disk Operating System nije tek jedan operativni sustav iz prošlosti, već je riječ o čitavoj skupini različitih i vrlo bliskih sustava (FreeDOS, MS-DOS i dr.), koji su svojevremeno (uglavnom u razdoblju od osamdesetih do sredine devedesetih) služili za upravljanje računalnim hardverom i softverom.
Da je ministar kojim slučajem spomenuo nešto poput Fortrana, bio bi u pravu kad je riječ o 'manjem broju visokoobrazovanih ljudi' koji su ga znali koristiti. Tada bi u pitanju bile pedesete godine prošlog stoljeća, eri u kojoj su računala tek počinjala svoj uspon, a umjesto domova su krasila čitave prostorije (ili čak katove zgrada). Što je važnije, barem bi pogodio da je riječ o programskom jeziku, a ne operativnom sustavu. Da je pak htio biti bliži eri DOS-a, mogao je spomenuti programske jezike koji su se devedesetih počeli učiti i u hrvatskim školama, Logo, Pascal, QBASIC...
Još otkačeniji promašaj ministra Mrsića je nazivanje ASCII-a programskim jezikom. Američki standardni kod za razmjenu informacija (ASCII - American Standard Code for Information Interchange) možda zvuči komplicirano, no riječ je o nečem prilično starom. Budući da računala razumiju samo binarni jezik ("0" i "1"), svaki od znakova je zapravo potrebno opisati kako bi ih računalo moglo koristiti. Samo dodjeljivanje nula i jedinica znakovima zove se kodiranje, a ASCII shemom su izvorno opisani A-Z, a-z, brojevi 0-9, osnovni interpunkcijski znakovi, kontrolni kodovi i razmak. ASCII je uveden zbog potrebe za standardizacijom kako bi, primjera radi, tekst na jednom računalu bio ispravno prikazan i na drugom računalu.
Usprkos trudu u standardizaciji, postojao je problem zbog više ekstenzija ASCII-ja (obično prilagođenih različitim jezicima). Jedno od rješenja u postao je Unicode standard, kojim je u konačnici pokriven apsolutno svaki znak, neovisno o jeziku, platformi i sl.
░░░░░▄▄▄▄▀▀▀▀▀▀▀▀▄▄▄▄▄▄░░░░░░░
░░░░░█░░░░▒▒▒▒▒▒▒▒▒▒▒▒░░▀▀▄░░░░
░░░░█░░░▒▒▒▒▒▒░░░░░░░░▒▒▒░░█░░░
░░░█░░░░░░▄██▀▄▄░░░░░▄▄▄░░░░█░░
░▄▀▒▄▄▄▒░█▀▀▀▀▄▄█░░░██▄▄█░░░░█░
█░▒█▒▄░▀▄▄▄▀░░░░░░░░█░░░▒▒▒▒▒░█
█░▒█░█▀▄▄░░░░░█▀░░░░▀▄░░▄▀▀▀▄▒█
░█░▀▄░█▄░█▀▄▄░▀░▀▀░▄▄▀░░░░█░░█░
░░█░░░▀▄▀█▄▄░█▀▀▀▄▄▄▄▀▀█▀██░█░░
░░░█░░░░██░░▀█▄▄▄█▄▄█▄████░█░░░
░░░░█░░░░▀▀▄░█░░░█░█▀██████░█░░
░░░░░▀▄░░░░░▀▀▄▄▄█▄█▄█▄█▄▀░░█░░
░░░░░░░▀▄▄░▒▒▒▒░░░░░░░░░░▒░░░█░
░░░░░░░░░░▀▀▄▄░▒▒▒▒▒▒▒▒▒▒░░░░█░
░░░░░░░░░░░░░░▀▄▄▄▄▄░░░░░░░░█░░
Umjetnost' u 'High/Extended ASCII'-ju, bez programiranja
Uglavnom, ako je ministar i u jednom trenutku otipkao slovo i snimio običan tekst iz alata Word ili Notepad (u običnu tekstualnu datoteku), koristio je upravo ASCII. Dok nema posebne potrebe za znanjem ičega o ASCII-ju (osim toga da nije riječ o programskom jeziku), niša talentiranih ljudi danas taj i druge razne standardne kodove koriste za stvaranje umjetničkih uradaka, a 'ASCII kamerom' bilo tko može okinuti i kakav selfie.
Ruku na srce, u opširnijem tekstu o problematici tehnologije i poslova ministar je tek pobrkao operativne sustave, programske jezike i programe. Naizgled ništa 'krupno', no kada se uzme u obzir da upravo o poznavanju te materije umnogome ovisi i budućnost rada, stvar poprima ozbiljniji karakter.
