Zahlađenje, koje bi na Zemlji eventualno moglo uzrokovati neuobičajeno slabo jačanje aktivnosti Sunca što su ga prošlih nekoliko godina zabilježili astronomi, čak i kada bi se obistinilo, ne bi moglo biti dovoljno ni da kompenzira posljedice globalnog zagrijavanja, tvrde stručnjaci
Američki su astronomi prije dva dana na godišnjoj konferenciji na Sveučilištu New Mexico u Las Crucesu objavili da su tri odvojene studije (među kojima i ona o brojnosti i učestalosti Sunčevih pjega) pokazale da bi aktivnosti Sunca, suprotno svim očekivanjima, u narednim godinama mogle biti značajno slabije nego što se predviđalo. Naime, naša se zvijezda iz faze solarnog minimuma već trebala ozbiljnije pokrenuti prema svome maksimumu.
Autori istraživanja upozorili su da bi se čak moglo dogoditi da Sunce uđe u drugi Maunderov minimum poput onoga koji je možda rezultirao malim ledenim dobom u Europi od 1645. do 1715. godine, kada na Suncu gotovo da nije bilo pjega.
Svi stručnjaci slažu se da se Sunce posljednjih nekoliko godina ponaša prilično neobično. Njegove aktivnosti obično rastu i padaju u ciklusu koji traje 11 godina, međutim, čini se da se ono nije istinski probudilo još od 2007. godine. To znači da bi pravi solarni maksimum, koji se očekivao 2013. mogao izostati, a Sunce ući u razdoblje mirovanja koje bi moglo potrajati desetljećima.
Međutim, znanstvenici zaklade Global Warming Policy Foundation ističu da to nikako ne opravdava teorije prema kojima bi se moglo ponoviti malo ledeno doba.
Prije svega, nisu svi stručnjaci uvjereni da solarni minimumi ozbiljnije utječu na klimu na Zemlji. No čak i ako utječu, a minimum se otegne, postavlja se pitanje koliko bi on rashladio naš staklenički podgrijan planet.
Odgovor znanstvenika je kratak i jasan: 'Ne dovoljno.'
Naime, istraživači su prošle godine napravili model koji je pokazao kako bi se klimatološki situacija na Zemlji razvijala u slučaju da solarni minimum potraje sve do 2100. godine. Njihovi rezultati kažu da bi se prosječne temperature u 'najboljem' slučaju spustile za samo 0,3 ºC.
Prema svim pokazateljima to nije ni približno dovoljno da se kompenzira djelovanje emisija stakleničkih plinova poput CO2 i metana koje bi do 2100. godine prosječne temperature mogle podići za dva do čak 4,5 ºC.
Dakle, u najoptimističnijem scenariju, u kojem bi veliki minimum imao najveći mogući utjecaj na našu klimu, a staklenički plinovi najmanji mogući, porast temperatura bio bi umanjen sa 2ºC na 1,7 ºC. Složit ćete se da to baš i neće biti neko ledeno doba, već prije manje ozbiljan toplotni udar.
