Crash testovi nezavisnih agencija poput Euro NCAP-a i ADAC-a nesumnjivo su pridonijeli sigurnosti u prometu, no prostora za napredak, čini se, ima i previše
Posljednjih tridesetak godina u Europi se testovi izvode na isti način, dok Amerikanci stalno nešto kemijaju. Posljednje što su skuhali s one strane Atlantika zove se 'small overlap crash' ili u slobodnom prijevodu - sudar parcijalnim nalijeganjem.
Sam test je poprilično rudimentaran.
Umjesto da automobil u fiksnu prepreku zabiju s 50 posto površine prednjeg kraja, IIHS ga ondje skuca pri brzini od 64 km/h s tek četvrtinom površine.
Drugim riječima, zaobilaze se standardne zone gužvanja, pa zadatak apsorbiranja i disperzije sile otpada na siroti ovjes, A-nosač i oplatu motora.
Koliko ova sitna promjena u načinu testiranja dramatično utječe na rezultat, najbolje svjedoče videozapisi koje je američka agencija objavila na Youtubeu.
Od pet testiranih monovolumena samo su dva, Honda Odyssey i Toyota Sienna, parcijalno zadovoljila, dok su se tri, Chrysler Town & Country, Dodge Grand Caravan i Nissan Quest, pokazala praktički smrtonosnim zamkama na kotačima.
Riječ je o isključivo američkim modelima koji se u Europi ne prodaju, no to je samo razlog više da Euro NCAP i sam uvede isti test što prije.