Vatrenu je kuglu snimio Gregor Srdoč kamerom allsky Astronomske udruge Vidulini s lokacije Soršoni.

Meteor je kroz atmosferu proletio brzinom od nekoliko desetaka kilometara u sekundi i izgorio.

Kiša meteora Lirida svake se godine javlja u razdoblju od 16. do 26. travnja. Naziv je dobila jer se čini da stiže iz zviježđa Lire. Komadići materijala koji je stvaraju potječu iz kometa C/1861 G1 Thatcher. Promatra se već više od 2.600 godina.

Tuš je 22. svibnja 687. prije Krista primijetio i opisao Zuo Zhuan: 'U noći na dan xin-mao 4. mjeseca sedme godine kralja Zhuanga iz Lua, nepokretne zvijezde bile su nevidljive, a u ponoć su zvijezde padale kao kiša', zapisao je Zuo.

Kulminacija kiše očekuje se oko 22. travnja. Uglavnom je moguće izbrojiti od pet do 20 meteora na sat, odnosno oko 10 u prosjeku. Mogu se gledati bez astronomskih uređaja, a bolje se vide ondje gdje nema svjetlosne kontaminacije – na selu ili na moru dalje od gradova.

Njihova magnituda obično je oko +2 (što je manja magnituda, tijelo je svjetlije). Međutim, neki meteori mogu biti iznimno sjajni pa se nazivaju vatrenim kuglama Lirida. One na djelić sekunde znaju stvoriti sjene, a često ostavljaju dimne tragove.

Povremeno, kada Zemlja prolazi kroz gušći dio traga kometa kiša postaje intenzivnija pa nastaje prava meteorska oluja Lirida. 1982. godine jedan astronom amater izbrojio je čak 90 Lirida u jednom satu.

Jednu takvu oluju 1803. opisao je novinar iz Richmonda u Virginiji.

'Zvijezde padalice primijećene su u srijedu ujutro u Richmondu i okolici u tolikom broju da su mnogi ljudi bili iznenađeni ili čak preplašeni. Od jedan sat do tri sata ujutro zvjezdani su meteori padali iz svih dijelova neba u tolikim brojevima da se činilo da s neba pada tuš raketa.'