NASA je objavila sliku koja oduzima dah. Zahvaljujući složenim instrumentima i digitalnoj obradi možemo svjedočiti sažetom prikazu niza fotografija koje su snimili optički, infracrveni i rendgenski senzori.

Najnovija slika Rakovice upravo je stoga rezultat suradnje Chandra instituta iz kojeg 'stižu' plavi i bijeli tonovi te NASA-e, odnosno Hubblea koji daje ljubičaste i Spitzera koji daje ružičaste.

Što je zapravo maglica Rakovica?

Emisijska maglica Rakovica raspršeni je ostatak supernove u zviježđu Bika, a do Zemlje je udaljena oko 6500 svjetlosnih godina.

Pojavu i nestanak supernove od koje je nastala motrili su kineski astronomi 1054., s time da je bila toliko sjajna da se 23 dana vidjela po danu i još 653 dana po noći.

Kada je Charles Messier 1758. uz pomoć teleskopa zamijetio Rakovicu, izgledala je kao komet. S obzirom da joj se nije mijenjao položaj među zvijezdama kao što se mijenja položaj kometa, uvrstio ju je u svoj katalog maglica.

Rakovica danas ima promjer od oko 11 svjetlosnih godina te nastavlja sa širenjem. Njezini se pramenovi udaljavaju od središta brzinom oko 1500 km/s. Ovalnog je oblika, a struktura joj je vlaknasta kao i u većine maglica koje su ostatci supernova. Tvar maglice sastoji se od ioniziranog vodika i helija s primjesama ugljika, kisika, neona, dušika i dr. zagrijanih na temperaturu od 11 000 do 18 000 K. U njezinom središtu nalazi se neraspadnuti ostatak zvijezde otkriven 1968., promjera oko 30 km, koji se svake sekunde oko svoje osi okrene čak 30,2 puta.

Znanstvena suradnja

Promatračnica Chandra, koja iduće godine slavi dvadesetu obljetnicu rada, je satelit sa rendgenskim senzorom. Hubble je opremljen optičkim senzorom koji snima objekte. 

Chandra svojim snima maglice i plinovite oblake svjetlom takve male valne duljine da može prepoznati svemirske pojave nevidljive golom oku.

Spitzer, konačno, mjeri kozmičku radijaciju.

Konačni rezultat je čarobna kompozitna slika udaljene maglice.