Profesori sa sveučilišta u Madisonu u Wisconsinu znanstveno su potvrdili kako je utjecaj negativnih komentara na ostale korisnike i čitatelje daleko veći nego što mislimo
Odaberite bilo koju vijest na nekom portalu, temu na nekom forumu ili neki status na Facebooku, a zatim pogledajte komentare ispod tih tekstova. Sigurno vam neće trebati puno vremena da naletite na komentare poput: 'Tko je budala koja je napisala ovaj tekst?', 'Baš me zanima koliko novca smo platili za ovu budalaštinu!', 'Žalosno je da ove idiote netko plaća!' I tako unedogled možete čitati listu uvreda i negativnog promišljanja čitatelja neovisno o temi o kojoj se piše.
Zanimljivo je da se u komentarima često više mogu pročitati mišljenja o autoru, nerijetko vrlo uvredljiva ili općenito negativno razmišljanje o nečem drugom, a najmanje o temi o kojoj se u tekstu govori. Ako sumnjate u to i smatrate da su negativni i prostački komentatori ispod tekstova u manjini, nedavno je čak i znanstveno potvrđeno kako je utjecaj takvih komentara na ostale korisnike i čitatelje daleko veći nego što mislimo.
Profesori sa sveučilišta u Madisonu u Wisconsinu proveli su opsežno istraživanje o 'trolanju' s negativnim komentarima na internetu i došli do zaključka kako je dovoljna čak i mala količina negativnih komentara kako bi se promijenila percepcija i način razmišljanja korisnika koji imaju objektivno mišljenje o nekoj temi.
Naime, htjeli to priznati ili ne, moć negativnih komentara ogromna je i puno veća od utjecaja koji imaju objektivni komentari. Uostalom, ne morate previše kopati po internetu kako biste došli do tog zaključka.
Kako se ponašati na internetu?
Dovoljno je pogledati domaće portale i vidjet ćete da ispod većine tekstova postoji nekoliko komentara pored kojih je napisano upozorenje da je komentar obrisan zbog neprimjerena sadržaja, a gotovo svaki portal upozorava korisnike kako je zabranjeno vrijeđanje i bilo koja druga vrsta omalovažavanja ili diskriminacije.
Do prije par godina, takva upozorenja bila su rijetkost, ali danas su istaknuta na vidljivom mjestu. O uzrocima ovoga trenda raspravljaju svi – internetski stručnjaci, sociolozi i psiholozi i još nije posve jasno kakvo je ponašanje na internetu društveno prihvatljivo.
'Iako sam veliki pobornik slobode govora, u ovakvim situacijama ona pokazuje svoje najružnije lice. Prije internetske revolucije u medijima koja je otvorila mogućnost da svatko sudjeluje u stvaranju medijskog sadržaja, najveći dio sadržaja stvarali su ljudi koji imaju ime i prezime, koji su postigli nešto u životu i ostavili trag na području svog interesa. Danas smo svjedoci pomalo bizarne situacije da komentari anonimnih korisnika mogu biti čitaniji od samog članka. Ima iznimaka u kojima masa ljudi pozitivno reagira na neku toplu, ljudsku priču i u tome zapravo vidimo koliko čitatelji žude za zdravim sadržajem u medijima. Za autentičnim bijelim sadržajem gdje nema ni crnila ni žutila. Jer kada se dogode te tople ljudske priče, onda su ti 'hejterski' komentari u izrazitoj manjini. U svim ostalim situacijama oni zavladaju. Jedan od uzroka je taj što tako ljudi liječe svoje frustracije. Mnogi su uvjereni da na taj način bježe od marginalnosti koju osjećaju u svom životu. Umisle da vrijede više jer će njihov komentar moći vidjeti mnogo ljudi. Jednostavno, da bi se uzdigli u vlastitim očima, moraju spustiti nekome drugome. Vrijeđanje, psovanje, omalovažavanje, bez ikakvih argumenata, postaje im prirodan saveznik. To im može dati osjećaj moći čime onda barem privremeno zatome osjećaj nemoći u svom životu. Osim toga, zreliji pojedinci koji imaju afirmativne komentare rjeđe osjećaju potrebu izraziti ih jer se ne žele upuštati u tu močvaru plitkih i uvredljivih komentara koji vladaju tim prostorom, slično kao što obitelji ne žele ići na stadione ako njima vladaju huligani', ističe sociolog Bruno Šimleša
'Hejtanje' ima veći utjecaj
Slično o ovom 'hejterskom' fenomenu misle i brojni drugi stručnjaci, a profesori na sveučilištu u Madisonu su do znanstvene potvrde o pogubnom utjecaju negativnih komentara na internetu došli na vrlo jednostavan način.
Na dva bloga stavili su identičan tekst o nanotehnologiji, ali su komentare podijelili na pozitivne i negativne, pa su tako na jednom blogu ostavili samo pozitivne, a na drugom samo negativne. Zatim su tekstove dali čitateljima koji su nakon čitanja pozitivnih komentara ostali pri istom mišljenju. No kada su pročitali tekst i negativne komentare, počeli su preispitivati svoje mišljenje i izvlačiti primjere zašto je nanotehnologija štetna.
Međutim, izvan interneta vrlo rijetko ćete se susresti s takvim 'huliganskim' razmišljanjima iz čega proizlazi da su internet i anonimnost zapravo sjajno plodno tlo za negativnosti sa svih strana kojima je na kraju čak i posvećeno jedno znanstveno istraživanje. No iako je ovo klasičan internetski fenomen, njegovi se korijeni nalaze u stvarnom životu.
'Velik dio ponašanja određen je našim društvenim ja. Ponašamo se na određeni način jer želimo ostaviti određeni dojam. Tako ćemo biti pristojniji, uviđavniji ili nesebičniji nego što uistinu jesmo, jer želimo da nas tako dožive drugi. Nekim je ljudima važnije kako ih doživljavaju drugi, nego što o sebi govore svojim djelima. Sve to se raskrinka kada su zaštićeni anonimnošću jer tada se uopće više ne brinu za svoje društveno ja i kako će ih netko doživjeti i onda se razmaše ta primitivnost i nepromišljenost. Često se događa i to da se žele suprotstaviti ljudima u svom životu, ali za to nemaju ni hrabrosti ni mudrosti pa ono što bi željeli reći svojim šefovima, roditeljima ili partnerima istresu na neku javnu osobu koju uopće ne poznaju. A često se dogodi i to da ta osoba u svom intervjuu kaže nešto što negira njihova uvjerenja pa umjesto da preispitaju utemeljenost svojih uvjerenja, jednostavnije je napasti tog 'glupana ili glupaču'. Koji god da je razlog, takva komunikacija pokazuje intelektualno i životno siromaštvo', zaključuje Šimleša.
