Pandemija Covida-19 pokazala nam je koliko je krhko ljudsko znanje. Na stranu to što još ne postoje ni efikasan lijek ni cjepivo protiv ove bolesti, armija istraživača, znanstvenika i akademika ne može se složiti ni oko osnovnog: kakva je to bolest te odakle dolazi i kako ulazi u čovjeka.

Je li virus, nalik SARS-u, prenesen od životinja na 'mokrim tržnicama' dalekoistočnih zemalja, je li stigao iz nekih sasvim drugih mjesta ili je, namjerno ili slučajno, pušten iz laboratorija? Jesu li krivi šišmiš, pangolin, kunopas, ludi znanstvenik, kakva mračna služba ili nam to priroda ili Bog šalju neki znak?

Ovo je prikaz nekih vjerovanja koja su se pokazala promašenima. Neka su doista smiješna, neka su nažalost u smrt odvela velik broj ljudi.

Nekako s proljeća američki predsjednik Donald Trump izjavio je da je američka Uprava za hranu i lijekove odobrila korištenje klorokina i hidroksiklorokina, zamišljenih da liječe malariju, kao terapiju za liječenje Covida-19. Prije no što je stigao demanti klorokin je nestao s polica apoteka u mnogim zemljama, a pacijenti s lupusom i reumatoidnim artritisom ostali su bez lijeka koji im pomaže protiv bolesti. Trump ga pak navodno i dalje troši kao preventivu.

Irakom su pak kolale glasine kako je tamošnja farmaceutska tvrtka PiONEER otkrila lijek za koronavirus. Vodeći ljudi kompanije spominjali su hidroksiklorokin-sulfat i azitromicin te mogućnost da ti lijekovi postanu besplatni, ali, ogradili su se, nikad nisu rekli da bi njime liječili COVID-19. Ubrzo se zemljom proširila i vijest kako je lijek pronašla konkurentska tvrtka Samaraa.

Puno manje ljudi upamtilo je demanti u kojem je rečeno kako se azitromicin ponekad daje hospitaliziranim pacijentima s Covidom-19, ali samo za liječenje popratnih bakterijskih infekcija. Još manje ih je čulo da prekomjerna upotreba azitromicina uzrokuje otpornost na antibiotike, a ponekad i aritmiju srca i gubitak sluha.

Lijek u injekciji navodno je bio spravljen na Filipinima, a u Indiji se govorilo o čudotvornim mogućnostima aspirina, antihistamina i sprejeva za nos.

U nedostatku pravog lijeka, mnogi su se u strahu okretali navodno provjerenim narodnim lijekovima. Više od 700 Iranaca umrlo je zbog ispijanja metanola. Trovanje alkoholom u doba pandemije, kojom je Iran bio prilično pogođen, udeseterostručilo se u usporedbi s prijašnjim godinama. Uz to, stotinjak ljudi je izgubilo vid ili trajno oštetilo oči zbog trovanja alkoholom koji, zna se, ne liječi COVID-19 niti štiti od koronavirusa.

Ne čine to ni razni opijati, što mnoge Irance nije spriječilo da zaštitu od nepoznate bolesti potraže u opijumu. Pilot istraživanje pokazalo je nekoliko stvari: da je svaki deseti hospitalizirani bolesnik bio ovisan o opijumu, da im je smrtnost bila veća, kao i da je o opijatima ovisno 2,4 posto iranskog glavnog grada. Dakle pripravci od maka ne pomažu protiv novog koronavirusa. Dapače, odmažu, što zbog manjka osobne higijene, dijeljenja osobnog pribora i nepoštivanja održavanja razmaka, do učestalih slučajeva citokinske oluje u tijelu.

Od koronavirusa ne štiti ni kokain pa su, barem što se prevencije tiče, nosove bijelim prahom uzalud pudrali brojni Europljani i Afrikanci koji su dilerima povjerovali na riječ. Taj se običaj bio toliko raširio da se francusko ministarstvo zdravlja oglasilo objavom u kojoj je eksplicitno rečeno da 'kokain ne štiti od Covida-19. To je ovisnost koja izaziva ozbiljne nuspojave i štetna je za ljudsko zdravlje', a potom se sličnim demantijem oglasila Svjetska zdravstvena organizacija.

Tvrdnja da je kanabis dobar protiv koronavirusa širila se YouTubeom, tvrdila je to i lažna internetska stranica koja je glumila Fox News, a Brazilom se proširila vijest kako bi se bolest mogla izliječiti sredstvom na bazi kloroforma i etera.

Da ruke treba često prati toplom vodom i sapunom, to sad znaju svi. Sapun je učinkovit u uništavanju koronavirusa, ali to ne znači da je antibakterijski sapun bolji od običnog, a takav nije ni sapun crvene boje, baš kao što ni crveni auti nisu brži od automobila iste snage, ali neke druge boje.

Neefikasnim su se pokazala i priručna sredstva za higijenu spravljena miješanjem ruma, izbjeljivača i omekšivača tkanina, što se masovno radilo na Filipinima. Glavni je problem bio u tome što većina žestokih alkoholnih pića ima manje od 40 posto alkohola, daleko manje od 70 posto, koliko sadržavaju efikasna sredstva za čišćenje. Uostalom, miješanjem izbjeljivača i alkohola nastaje kloroform, a koji je toksičan i opasan kada se udiše ili kad dođe u kontakt s kožom.

Virus su neki pokušali isprati i octom, no brazilski su stručnjaci opovrgnuli njegova navodna čudotvorna svojstva jer 'ne postoje dokazi da je octena kiselina djelotvorna protiv virusa', a čak i da postoje, 'njena koncentracija u uobičajenom octu za domaćinstvo je niska'.

Kontroverzni zagovornici alternativne medicine Joseph Mercola i Thomas Levy tvrdili su pak da se COVID-19 može izliječiti udisanjem otopine vodikovog peroksida. No pokazalo se da se sredstva za sterilizaciju površina ne mogu i ne smiju koristiti za čišćenje ljudskih dišnih putova pa je Mercolin tvit uklonjen s društvenih mreža. Dapače, upozoravaju liječnici, udisanje vodikovog peroksida iritira gornje dišne putove, izaziva promuklost, upalu nosa i peckanje u prsima. U visokim koncentracijama može izazvati trajna neurološka oštećenja ili smrt.

Naivni su koronavirus pokušavali ubiti grgljanjem slane vode, a liječnici, čijim su imenima potpisane te tvrdnje, potrošili su puno vremena da ih demantiraju. Stvar nije bila bezopasna jer su slanom vodom špricali pripadnike vjerske sekte u Južnoj Koreji, sve dok se njih 46 nije zarazilo koronavirusom.

Protiv koronavirusa prodavani su privjesci, homeopatski pripravci, otopine koloidnog srebra koje 'ubijaju više od 650 patogena, uključujući koronavirus'. U Americi se kao sredstva protiv koronavirusa prodaju razne zubne paste, dodaci prehrani i kreme, a slavni kuhar Pete Evans tvrdio je da bi se koronavirus mogao ubiti BioChargerom. Cijena uređaja? Prava sitnica: 14.990 dolara. Australski distributeri proizvod su reklamirali tvrdnjom da 'otvara dišne ​​putove žrtava koronavirusa, smanjujući upalu koju uzrokuje u plućima'.

Antikoronarnu kremu za ruke prodavao je čelnik desničarske populističke stranke Kiriakos Velopoulos, a na Filipinima su prodavane antibiotske kapi od soka biljke Tinospora crispa (makabuhay), kojom se tradicionalno liječi šuga. WHO je opet morao demantirati ponavljajući po stoti put da antibiotici ubijaju bakterije, a ne viruse.

Jedanaest Indijaca završilo je u bolnici jer su vjerovali u čudotvornu moć biljke datura, a koja izgledom podsjeća na koronavirus. Venecuelska političarka Maria Alejandra Diaz zagovarala je recept od đumbira, crnog papra, limuna i meda, dok je predsjednik Madagaskara Andry Rajoelina promovirao napitak na bazi divljeg pelina. Njegovo se piće izvozi i u druge afričke zemlje, a no znanost poriče posebnu medicinsku vrijednost pića kao što je pelinkovac.

Indijski političar Swami Chakrapani oboljelima savjetuje ispijanje kravljeg urina i nanošenje kravlje balege na tijelo, tvrdeći da liječe koronavirus. Kao pravi patriot, moraju se koristiti samo indijske krave. Na Bliskom istoku zagovara se pak ispijanje devine mokraće.

Američki televanđelist Kenneth Copeland uvjeren je pak da je čudotvoran sam po sebi pa je svoje sljedbenike pozvao da dodirnu televizore kako bi ih od virusa spasio svojom propovijedi, a nagovarao ih je i da ne slušaju savjete liječnika nego da svrate kod njega u crkvu kako bi ih izliječio dodirom ruke.

Blagoslovi i duhovna cjepiva prodaju se preko interneta i stižu na kućnu adresu na DVD-ima i CD-ima, a iranski propovjednik Abbas Tabrizian zagovarao je zatiranje koronavirusa nanošenjem pamučne kugle natopljene ljubičastim uljem u anus. Tvrdio je on i da je COVID-19 Božja osveta, baš kao što je to mislio izraelski ministar zdravstva Jaakov Litzman te je taj Božji gnjev kanalizirao prema homoseksualcima, a onda su se i on i njegova supruga zarazili koronavirusom.