No znanstvenici upozoravaju da je pravi problem ovoga grada onaj dugoročni, odnosno da Velika Jabuka trune iznutra. Porast razina mora i sve češće oluje posljednjih godina uzrokuju sve bržu koroziju podzemne infrastrukture grada, a prema svim studijama situacija će u budućnosti biti sve gora.

'New York se raspada iznutra', rekao je Masoud Ghandehari, inženjer s Politehničkog instituta Sveučilišta u New Yorku i dodao: 'Za desetak godina počet će nam otkazivati infrastruktura.'

Ključnu ulogu u ovom procesu propadanja imaju sol i vrijeme. Najveći dio infrastrukture – plinske, vodovodne i električne cijevi te mreža podzemne željeznice – konstruiran je od čelika i nalazi se duboko pod zemljom. Zgrade i mostovi izgrađeni su na temeljima od armiranog betona. U normalnim okolnostima zemlja i beton štite čelik od korozivnih efekata vode i kisika. Čelik također može stvoriti zaštitni sloj hrđe koji ga štiti od daljnjeg raspadanja. Međutim, kada do željeza dopre slana voda iz podzemnih ili poplavnih voda, a ono postane ogoljeno zbog erozije betona - primjerice u kiselim kišama, zaštita nestaje.

Ioni slane vode mogu stvoriti električnu struju između dva dijela željeza slično kao u kemijskoj bateriji, a taj proces nagriza metal. Što je voda slanija, proces je brži.

Znanstvenici još uvijek ne mogu precizno procijeniti koliko će narasti razine oceana u ovom stoljeću no većina klimatologa slaže se da neće manje od jednoga metra. Da stvari budu gore stručnjaci očekuju da će uz obale New Yorka rasti više nego u drugim dijelovima svijeta – nove studije pokazuju da se one podižu čak četiri puta brže od globalnog prosjeka. Istraživanje US Geological Surveya otkrilo je nedavno da s povećanjem razina mora podjednako rastu i razine podzemnih voda u priobalnom području istoka SAD-a sve do dva kilometra u unutrašnjost kopna. S rastom morskih razina podzemne će vode postati sve slanije što će pak ubrzati koroziju svih struktura izgrađenih od željeza i čelika. Također treba imati na umu da je u mnogim gradovima na američkoj istočnoj obali dobar dio podzemne infrastrukture star stotinjak pa i više godina.

Ghandehari ističe da naizmjenično vlaženje i sušenje koje uzrokuje nadiranje i povlačenje voda može čak biti opasnije od postojane vlage, jer tijekom suhog razdoblja u sustav prodire kisik koji ubrzava koroziju. Veliki problem također predstavlja činjenica da je stara infrastruktura zakopana i nedostupna za provjere, popravke i održavanje. Nažalost, s globalnim zatopljenjem oluje i poplave postajat će sve učestalije. Od posjeta uragana Irene do Sandyja istočna je obala SAD-a imala predah tek malo dulji od godine dana. Sve u svemu, u ovakvim okolnostima stanovnici 'Grada koji nikada ne spava' nemaju baš dobre uvjete za miran san.