To tvrdi Larry Rosen, psiholog s Kalifornijskog državnog sveučilišta, koji proučava učinak tehnologije na ljude već duže od 25 godina, piše Los Angeles Times.

Nedavno je obavio nekoliko istraživanja kojima je htio otkriti kako društvene mreže poput Facebooka utječu na djecu.

Ustanovio je, između ostalog, da tinejdžeri koji tehnologiju koriste češće od svojih vršnjaka imaju i češće bolove u želucu, probleme sa spavanjem, tjeskobom i depresijom, a i više izbivaju iz škole.

Tinejdžeri i adolescenti koji stalno vise na Facebooku bili su skloniji narcisističkom ponašanju.

Način na koji društvene mreže funkcioniraju tome savršeno pogoduje jer im omogućuje objavu informacija o sebi bez ograničenja, kad god im odgovara.

Među korisnicima svih dobnih skupina, oni koji su više koristili Facebook češće su pokazivali znakove antidruštvenog poremećaja ponašanja, paranoje, tjeskobe i bili su skloniji konzumiranju alkohola.

Promatrajući djecu osnovnoškolske i srednjoškolske dobi te studente, Rosen i njegovi kolege otkrili su kako se većina njih ne može usredotočiti na učenje dulje od dvije-tri minute. Pažnju im odvuku SMS-ovi ili aplikacije na pametnim telefonima.

Oni koji su se češće spajali na Facebook tijekom učenja postizali su lošije rezultate na ispitima od onih koji nisu.

Roditelji bi trebali pripaziti i na druge oblike društvenog umrežavanja. Pretjerano slanje SMS poruka može za posljedicu imati probleme sa spavanjem i koncentracijom, ali i stres.

Klinci su odgojeni na konceptu povezanosti, kaže Rosen. Nije važna kvaliteta, već povezanost sama po sebi. Telefonska i komunikacija licem u lice dozvoljavaju minimalan broj kontakata.

Ostali alati omogućavaju im povezivanje sa svijetom. Ekonomskim rječnikom rečeno, povrat na uloženo je daleko viši kad komuniciraju putem platformi kao što su SMS, Facebook ili Twitter.

Da bi se mogli nositi s njihovim utjecajem, roditelji bi trebali stalno i otvoreno razgovarati s djecom o tome kako i zašto koriste tehnologiju. Trebaju pitati i slušati bez predrasuda, kako bi djeci omogućili ugodan razgovor o toj temi.

To je posebno važno zbog sve prisutnijeg cyber nasilja. Za razliku od nasilja u školi, cyber nasilje se može dogoditi bilo kad i bilo gdje, pa i slijediti djecu u nekad sigurna utočišta, poput njihovih domova i spavaćih soba.

Također, odvija se pred daleko brojnijom publikom, što može uvećati stres i tjeskobu kojima je dijete izloženo.

Društvene mreže imaju i svoje prednosti. Zato što potiču komunikaciju, mogu pomoći djeci u vježbanju životnih situacija iza sigurne zavjese.

Mogu podijeliti informacije o sebi, vježbati empatiju i uključiti se u interakciju s prijateljima, a da se pritom ne moraju odmah nositi s reakcijama drugih.

To može biti blagotvorno za prirodno stidljiviju djecu, zaključuje Rosen.