Politico je porazgovarao s Pekkom Kallioniemijem, finskim stručnjakom za dezinformacije i autorom knjige o ruskim informacijskim ratovima, 'Vatnik Soup', koja izlazi krajem rujna.

Optužnica DOJ-a (ministarstva pravosuđa u SAD-u) u srijedu navodi da je sadržaj koji je kreirala i distribuirala konzervativna tvrtka za društvene medije - Tenet Media - zapravo financirala Rusija. Dvojica službenika ruske vlade uložila su gotovo 10 milijuna dolara u nju, a ona je pak angažirala visokoprofilirane i utjecajne konzervativce poput Tima Poola, Bennyja Johnsona i Davea Rubina za proizvodnju videa i drugog sadržaja koji je produbio političke podjele u Americi.

Kad sadržaj stvaraju utjecajne face društvenih mreža s velikim brojem sljedbenika, rezultati u širenju dezinformacija daleko su bolji i učinkovitiji nego kad nastaju upotrebom bilo kakvih botova i trolova.

U optužnici se navodi da su influenceri - koji kažu da nisu bili svjesni Tenetovih veza s Rusijom - bili plaćeni za takav sadržaj više od 400.000 dolara mjesečno.

Ono što je u ovoj priči najpogubnije jest činjenica da se radi o poznatim, cijenjenim i gotovo idealiziranim influencerima koji imaju veliku bazu obožavatelja; svaka njihova riječ ljudima koji ih gledaju i slušaju je 'sveto pismo', što je idealno za širenje bilo kakvih narativa. U ovom slučaju to su prokremaljski narativi čiji je cilj dodatno polarizirati američku političku scenu.

Ekstremno desničarski influenceri savršene mete za Rusiju

Kallioniemi tvrdi da je ključ u tome što dijele sličnu ideologiju. Njihovi tradicionalni i konzervativni stavovi podudaraju se s onima koje bi i Rusija željela promovirati. Tako prikazuju Putina kao utjelovljenje tradicionalizma i obiteljskih vrijednosti, a i anti-woke ideologija ima svoje prste u tome.

Ista stvar je s ekstremnom ljevicom. Ona pak, kaže Kallioniemi, 'promovira svoje krajnje vrijednosti koje su također toliko apsurdne da su se odavno rastale sa zdravom pameću'. I to je taj krajnje ciničan sustav u kojem je ideja polarizirati stanovništvo Sjedinjenih Država, državi u kojoj su ljudi već ionako podijeljeni ekstremnim ideologijama i idejama, da je jedino bitno to na kojoj si strani, a stranu moraš odabrati.

Ako ste na onoj 'krivoj', na vašim leđima lomit će se koplja i vlastita majka će vas se odreći preko novina danima plačući i noćima se boreći s nesanicom jer joj se dijete zalaže za sve protiv čega se ona žučljivo bori, a što će zasigurno uništiti Ameriku, najjaču svjetsku silu od Rimskog Carstva, navodi Kallioniemi.

Na meti su, objašnjava, daleki krajevi političkog spektra. Narativi obiju strana zapravo su isti - jednako ekstremni i nepopustljivi, bez ikakve sredine.

Ruska taktika utjecaja je evolvirala

Ruska Agencija za istraživanje interneta 2013. godine započela je masovnu proizvodnju online propagande koristeći se takozvanim farmama trolova, a nešto kasnije počeli su koristiti i automatizirane botove. Sada je taktika drugačija i čini se da Rusi koriste velike račune na društvenim mrežama, a oni se nazivaju superspreaderi te se koriste za širenje priča nadaleko i naširoko.

Ovaj izraz došao je iz studija o covidu kada je otkriveno da je 12 računa odgovorno za dvije trećine dezinformacija o cjepivu protiv covida, od kojih se većina njih proširila preko računa superspreadera. Taj je incident dobar pokazatelj toga da ih i Kremlj koristi.

Zašto baš superspreaderi

Njihov doseg je velik, tvrdi Kallioniemi; obično su društvene mreže 'organski uzgojene' da bi bile popularne. S računima trolova i botova to nije slučaj - oni imaju manji broj sljedbenika i vrlo im je teško proširiti priče izvan mreže.

Superspreaderi puno lakše šire poruku na računima s, primjerice, dva milijuna sljedbenika jer već imaju ogroman doseg i veliku publiku, a ponekad njihov sadržaj čak ide u mainstream ili tradicionalne medije.

Velika pomoć ruskoj kampanji dezinformiranja

Rusi su prije imali dosta poteškoća s prodorom u zapadne medije, a društveni mediji postali su im koristan alat za širenje propagande. Oni su bili prvi koji su ih koristili za izvođenje ovakvih kampanja masovnog dezinformiranja i informacijskih operacija, a imali su stvarno dobru prednost u tom smislu.

Prvo su operirali unutar granica majčice Rusije napadajući oporbu Alekseja Navaljnog i Ukrajinu, a nakon toga, kada više nije bilo opozicije, prešli su na američku publiku i izbore u SAD-u 2016. godine, objasnio je Kallioniemi za Politico.

Vjerojatno koriste i AI jer on automatizira stvari, jeftiniji je, a i učinkovitiji. Naprimjer, ruski operativci stvorili su lažne stranice s vijestima ili blogovima, a sadržaj na tim stranicama u potpunosti je generirao AI. Također, koriste tradicionalni sustav botova i trolova da bi te priče izgledale puno veće, a ponekad jedan od računa superspreadera može 'pokupiti' pokoju priču koja onda postane viralna, što je vrlo sofisticiran sustav koji još uvijek nije dovoljno shvaćen.

Ovim optužbama DOJ-a Kallioniemi nije iznenađen. Smatra da se događa još mnogo toga, posebno kroz lažne tvrtke koje se nalaze u Ujedinjenim Arapskim Emiratima ili Češkoj, jer Rusija vrlo dobro maskira tokove novca.

Cilj? Polarizacija i podjela SAD-a

Kallioniemi smatra da Rusija želi polarizirati i podijeliti savezne države SAD-a, a kada god je fokus neke zemlje na njezinoj unutarnjoj politici, unutrašnjim sporovima i razmiricama, njezina vanjska politika postaje mnogo slabija, što se moglo vidjeti na primjeru pomoći Ukrajini - koja je mjesecima kasnila.

Ono što obilježava rusko dezinformiranje jest da se u njemu rijetko spominje Rusija. Obično se govori o drugim pitanjima, kao što su južna granica Sjedinjenih Država, woke kultura ili pak gubitak tradicionalnih vrijednosti. Krajnji cilj je da Sjedinjene Države prestanu financijski podupirati Ukrajinu zbog svojih problema na kojima bi ponajprije bio fokus.

Kada se malo više zaroni u rusku kulturu, ono što se prvo zamijeti jest da ona zapravo nije tako tradicionalna i konzervativna kao što se predstavlja. Rusija ima svojih velikih problema, a oni su prilično sekularni.

Slika koju Rusija pokušava stvoriti o sebi je jedno, a njezina stvarnost nešto sasvim drugo. Ono što rade jest tipična politika skretanja pažnje iliti stav 'nemojmo uopće govoriti o Rusiji', razgovarajmo o drugim zemljama i njihovim problemima. To se jako razlikuje od pristupa Kine, a koja voli govoriti o sebi i isticati svoju briljantnost, piše Politico.eu.

I tako, dok se većina ljudi brine o inflaciji, cijenama hrane, energentima i svim stvarima koje direktno utječu na njihov svakodnevni život, istovremeno ne vode brigu o stvarima koje indirektno utječu na njega, pa se ruski narativi obično vrte baš oko ovih svakodnevnih tema.

Kako protiv Rusa?

Obrazovanje je najbolji način obrane. Finska je sjajan primjer toga jer ima vrlo dobar obrazovni sustav koji promiče medijsku pismenost i kritičko razmišljanje, kao i kognitivnu otpornost na propagandu i dezinformacije.

Kallioniemi tvrdi da bi ljudi trebali biti kritičniji prema onome što čitaju, posebice na društvenim mrežama, te shvatiti da postoje ljudi koji šire lažne vijesti samo radi angažmana. Uvijek treba imati na umu to da oni mogu biti plaćeni za širenje dezinformacija, stoga je nužno kritičko promišljanje, zaključio je Kallioniemi.