U 2024. godini društveni mediji popularniji su no ikada - najnoviji statistički podaci pokazuju da u svijetu više od 5,45 milijardi ljudi koristi društvene mreže, što u postocima čini gotovo 70 posto svjetske populacije.

Prema nekim istraživanjima, provodimo prosječno oko tri sata dnevno na njima. U Hrvatskoj ih pak koristi 2,9 milijuna ljudi, odnosno 81 posto ukupnog stanovništva, a prema najnovijim podacima najviše vole - TikTok.

Mladi su pravi društvenjaci, ali samo na internetu

'Društvene mreže pokazale su se najpogubnijima kada su u pitanju naši najmlađi članovi društva, a prema različitim studijama, prosječno vrijeme koje mladi provedu na njima varira od dva do čak šest sati dnevno, ovisno o dobi i regiji. U Hrvatskoj, kao i u mnogim zemljama, tinejdžeri su među najaktivnijim korisnicima, često balansirajući između više platformi kao što su YouTube, Instagram, TikTok i Snapchat', kazao je za tportal Maro Alavanja iz Narativ komunikacija.

Činjenica da mladi znaju provesti skoro čitavu radnu smjenu na društvenim mrežama zabrinjavajući je pokazatelj da bi mogli biti ovisni o svojim pametnim telefonima.

Na pitanje jesu li mladi ovisni o društvenim mrežama Alavanja odgovara: 'Apsolutno, ovisnost o društvenim mrežama postala je realnost i to ne samo mladih. Istraživanja pokazuju da mnogi mladi pokazuju znakove ovisničkog ponašanja, poput nemogućnosti da se isključe s interneta, stalnog provjeravanja notifikacija i osjećaja nervoze kada nemaju pristup telefonu. Oni su postali produžetak njihove svakodnevice, a društvene mreže prostor za izražavanje, zabavu, ali i pritisak.'

S time se slaže i Goran Šimić, profesor neuroznanosti i anatomije te predstojnik Zavoda za neuroznanost Hrvatskog instituta za istraživanje mozga zagrebačkog Medicinskog fakulteta.

Kaže da 'upotreba mobilnih uređaja aktivira mozgovni sustav nagrade i dolazi do navikavanja koje prelazi u stvarnu ovisnost', dodajući: 'Snimke aktivnosti mozga pomoću funkcijske magnetske rezonancije pokazuju da nema razlike u odnosu na druga, kemijska sredstva ovisnosti. No jeste li ikad čuli upozorenje nekoga tko vam je prodavao mobilni uređaj da se radi o opasnom sredstvu o kojemu možete postati ovisni?'

Skrolanje mrežama opasno za mentalno zdravlje

U SAD-u su profesionalni vizažisti imali pune ruke posla pred početak školske godine. Djevojčice su tražile od roditelja nekoliko stotina dolara za profesionalno šminkanje za prvi dan škole. Međutim roditelji su ih odbili, pa su se djevojčice odlučile dići usred noći, pet sati prije početka nastave, kako bi se našminkale za prvi sat matematike. I djevojčice diljem Hrvatske pomamile su se za šminkom i odjevnim kombinacijama uoči tog očito velikog dana za njih. Ono što se zasigurno mnogi pitaju je - zašto i čemu to?

'Prvo, društvene mreže mogu stvoriti pritisak na mlade zbog 'idealiziranih' slika i standarda ljepote koje često vide online. To može dovesti do problema s mentalnim zdravljem, poput niskog samopouzdanja i osjećaja nezadovoljstva vlastitim izgledom, pa ono višesatno skrolanje Instagramom može učiniti više štete nego koristi kada na kraju dana naruši sliku koju mladi imaju o sebi i o tome kako bi trebali izgledati.'

A kako pametni telefoni i sva ta silna tehnologija utječe na društveni život mladih, problem je za sebe. Sve se više povlače u svijet koji ili sami stvaraju na društvenim platformama ili prate sadržaj drugih, s njime se povezuju, njega žive i on im stvara osjećaj ugode, sigurne zone. Međutim to digitalno povlačenje čovjeku kao društvenom biću jednostavno nije prirodno, stoga se pojavljuje osjećaj usamljenosti i izoliranosti. Štoviše, jači je no ikada.

'Drugi problem je osjećaj izoliranosti unatoč 'povezanosti' s drugima – ironija je u tome što društvene mreže često dovode do površnijih odnosa', kazao je Alavanja. 'Društvene mreže i pametni telefoni dizajnirani su da hakiraju naše mozgove i manipuliraju našim emocijama, tj. potiču one najsnažnije emocije, i tu po meni dolazimo do suštine problema koji kreira gadne posljedice', pojasnio je.

Motoričke i govorne poteškoće sve češće, djeca nisu fizički aktivna

U Hrvatskoj se svake godine sve većem broju djece odgađa upis u prvi razred osnovne škole, bilo zbog psihofizičke nezrelosti, bilo motoričkih problema. Da djeca imaju sve više problema, potvrđuje i Šimić, naglasivši da 'stručnjaci različitih profila (učitelji, liječnici, psiholozi, edukacijski rehabilitatori, logopedi, socijalni radnici, pedagozi, defektolozi, odgojitelji), ali i roditelji primjećuju sve veći porast motoričkih i govornih problema kod djece'.

'Neki od tih problema mogu se izravno povezati s prekomjernom upotrebom pametnih telefona i drugih 'ekrana' koji nisu primjereni za njihovu dob jer im ometaju normalan psihofizički razvoj', kazao je Šimić, ističući da djeca 'zalijepljena' za svoje ekrane nisu fizički aktivna, što 'utječe na njihov i motorički i na kognitivni razvoj, a također imaju ograničenu verbalnu komunikaciju i interakciju, što utječe na razvoj govora i jezičnih sposobnosti'.

Djeca sa slabijim razvojem motoričkih sposobnosti mogu imati problema u koordinaciji pokreta, održavanju ravnoteže i finoj motorici, osobito grafomotorici, pa teško usvajaju pisanje slova, ne znaju crtati, a ne idu im ni sportske aktivnosti, objašnjava nam Šimić.

Sve više djece i mladih ima problema i s koncentracijom, a razlog tomu mogli bi biti kratki videouradci kojima su svakodnevno izloženi na TikToku ili Instagramu. Alavanja to smatra osobito problematičnim: 'Brzina kojom skrolaju kroz TikTok zbilja je suluda, a tu više ne govorimo ni o sedam sekundi pažnje, već možda samo tri.'

Posljedice su dugoročne

Nedostatan psihofizički razvoj djeteta može ostaviti dugoročne posljedice i treba se shvatiti ozbiljno, upozorava Šimić.

'Ako prođu tzv. razvojni prozori, odnosno razdoblja u kojima se usvajaju pojedine od tih vještina i sposobnosti, motoričke i govorne poteškoće značajno će utjecati na nedovoljan razvoj socijalnih vještina i odnosa djece, kao i na njihov uspjeh u školi. A kako jedno vuče drugo, tako će i u ovom slučaju ovakvi problemi negativno utjecati i na samopouzdanje djeteta i karakterni razvoj', kaže profesor.

Cyberbullying sve prisutniji

Osim toksičnih trendova, ali i toksičnih ljudi na društvenim mrežama, koji itekako utječu na mlade i njihovo razmišljanje, te konstantne dostupnosti putem pametnih telefona, pojavio se novi problem suvremenog društva i odrastanja u kojemu je tehnologija neizostavan dio dana - problem cyberbullyinga.

On ostavlja ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje djece i mladih koji se u najranjivijim godinama svoga odrastanja očajnički pokušavaju uklopiti u društvo što se neprestano mijenja. Da nije lako biti tinejdžer u današnje vrijeme, dokazuje i činjenica da pripadnici mlađih generacija prijavljuju puno više slučajeva depresije i niza drugih mentalnih problema nego prijašnje generacije.

Naime maltretiranje putem interneta pogubnije je od onog uživo jer se barem onom u stvarnom vremenu zna početak i kraj, a cyberbullying prati osobu dokle god joj je telefon u blizini.

'Često se manifestira kroz verbalne napade, širenje lažnih informacija ili neugodne fotografije i videa. Za razliku od klasičnog maltretiranja, cyberbullying može biti prisutan 24 sata dnevno, bez mogućnosti bijega. Maltretiranje putem interneta uključuje i isključenje iz društvenih grupa, što može izazvati duboke osjećaje nesigurnosti i anksioznosti kod žrtava', kazao je Alavanja.

U Hrvatskoj je oko 20 posto djece i mladih iskusilo barem neki oblik cyberbullyinga. Međutim Alavanja napominje 'da stvarna brojka može biti i veća jer mnoga djeca ne prijavljuju incidente'. Žrtve cyberbullyinga često pate od anksioznosti, depresije, povlače se u sebe i iz društva, a nekada mogu biti i suicidalne.

'Ove se posljedice ne zaustavljaju samo na emocionalnoj razini, one također mogu utjecati na njihov školski uspjeh i društveni život, uzrokujući trajne traume', pojašnjava Alavanja. 'Pojava cyberbullyinga često ostaje skrivena, pa je ključna uloga roditelja i obrazovnih institucija u prepoznavanju znakova i pružanju podrške', dodaje.

Tko je kriv?

'Roditelji, učitelji, ali i cijelo društvo u kojemu dijete živi imaju, svaki na svoj način, ulogu u oblikovanju njegova okruženja i ponašanja, pa je suradnja između svih navedenih ključna da bi se osigurali zdravi i poticajni uvjeti za djetetov razvoj', rekao je Šimić, dodajući da je 'poticajno okruženje glavni preduvjet za ostvarivanje punog potencijala svake osobe'.

Kako se to može spriječiti?

I Alavanja i Šimić smatraju da bi ograničenja mogla biti korisna, ali da kazne i represija nisu trajno rješenje. Štoviše, mogle bi imati kontraefekt.

'Prema preporukama Američke pedijatrijske akademije iz 2016. godine, djeca mlađa od dvije godine ne bi se smjela služiti ikakvim ekranima, a ona u dobi od dvije do šest godina najviše jedan sat dnevno, pod uvjetom da se radi o visokokvalitetnim i provjerenim sadržajima. Djecu stariju od šest godina trebali bismo stalno nadzirati i pratiti koliko vremena provode pred ekranom da im to ne bi smanjilo fizičke aktivnosti i interakciju s drugom djecom i odraslima', rekao je Šimić.

'Balans je bitan, a same zabrane nikad nisu rješenje', zaključio je Alavanja.