Kako je priča o muzeju mobitela počela? 'Tijekom 90-ih studirao sam telekomunikacije na Fakultetu prometnih znanosti i diplomirao na temu Smjena generacija mobilne telefonije, a istovremeno sam pratio novosti iz svijeta mobilnih tehnologija primjenjujući iskustvo na mobitelima koje sam imao u to vrijeme.

Nije bilo dana a da nisam navratio u neku od trgovina koje su prodavale mobitele kako bih isprobao i dotaknuo najnovije modele. Tako je počela moja ljubav prema mobitelima.

Počeo sam kupovati stare modele koje sam svojevremeno želio imati, ali ih nisam imao. Malo-pomalo, kolekcija je počela rasti na nekoliko desetaka modela mobitela, pa na 50. Tada je sakupljanje mobitela postalo moj hobi koji nezaustavljivo traje već dugi niz godina.

Uslijedilo je pisanje o mobitelima i mobilnim tehnologijama za studentske medije, a kasnije i za informatičke medije Vidi i Mobil, objašnjava Krunoslav Ćosić, urednik digitalnih izdanja u časopisu Vidi te vlasnik jedne od vjerojatno najneobičnijih kolekcija u Hrvatskoj.

Godišnje u prosjeku sakupi stotinjak mobitela, a u posljednje dvije godine sve više prijatelja mu poklanja svoje stare mobitele jer su čuli čime se bavi.

Kolekcija je narasla na 1.200 različitih modela mobitela, od kojih su mnogi ispravni ili ih je uspio popraviti sastavljajući jedan ispravan od dva pokvarena telefona. 'Jako je zanimljivo rastavljati i sastavljati mobitele te usput ući u inženjerski sklop i vidjeti kako su se stvari mijenjale kroz godine', objašnjava.

U zbirku su dobrodošli apsolutno svi mobiteli - iz cijelog svijeta, modeli koji se nikada nisu prodavali, modeli kojih nije bilo u Hrvatskoj, pa čak i modeli koji su preživjeli pad na pod. 'I razbijeni mobitel je mobitel', kaže Ćosić.

To je hobi koji osim novca iziskuje i hodanje po mjestima na kojima se prodaju stare stvari. 'Na primjer, na Hreliću sam pronašao dosta rariteta koji bi vjerojatno završili u kanti za smeće, što je vrlo opasno po okoliš.

U Dubrovniku sam kupio prvi Android T-Mobile G1 (odnosno, model HTC Dream) koji se nije prodavao u Hrvatskoj i koji sigurno teško da bih uspio od nekoga dobiti.

Najviše volim kada od prijatelja dobijem određeni model na poklon i usput čujem priču koja se veže uz mobitel. Nakon nekoliko godina na mojoj izložbi starih mobitela moji prijatelji prepoznaju svoje stare modele i tada se opet podsjećamo priča o tim telefonima', priča Ćosić.

Najdraži su mu mobiteli koji su donijeli revoluciju u svijetu mobilnih tehnologija - prvi GPRS (Motorola Timeport 260), prvi preklopni Motorola StarTac, prvi s pravim ekranom u boji (Samsung T100, sjeća se svog oduševljenja ekranom kada ga je prvi put vidio u jednom diskoklubu), prvi s vanjskom VGA kamerom (Sony Ericsson T68i), prvi s prozirnim ekranom (Sony Ericsson Xperia Pureness), prvi 3D mobitel (LG Optimus 3D), prvi preklopni s dva ekrana (Samsung A300), prvi dizajnerski mobitel (Nokia 8210), prvi iPhone, već spomenuti prvi HTC-ov Android.

Zatim, neizostavni Nokijini Communicatori koji su uvijek bili ispred svojeg vremena, pa rijetki Bang & Olufsen Serene (koji je proizveo Samsung). Naravno, i legendarna Nokia 3310.

Kakvi su mu planovi za budućnost? 'I dalje će to ostati moj hobi jer gotovo svaki dan koristim stare mobitele (na svoje i oduševljenje okoline), uz obavezno i najnovije pametne telefone bez kojih je život danas nezamisliv.

Volio bih kada bi moja kolekcija jednog dana završila u nekom muzeju, ali iz kojeg ću u bilo koje vrijeme moći uzeti neki raritetni model i staviti ga na stol u kafiću te izazvati oduševljenje svih prisutnih i tako pokrenuti priču kako je to nekada bilo kada su budilica i kalkulator bile napredne funkcije, kada su svi mobiteli imali vanjsku antenu, nije bilo signala na svakom mjestu kao danas, a ekrani su bili veličine poštanske markice.

Urbana legenda kaže kako su za smanjenje dimenzija telefona zaslužni konobari - kada bi gosti sjeli za stol i stavili svoje cigle na stol konobar više nije imao mjesta za staviti piće', kaže Ćosić.

Nama bi to megasuperultraturbokul muzej, pa - držimo palčeve.