Ljudi se s dobrim razlogom okreću povijesnom iskustvu s pandemijama gripa kako bi pokušali shvatiti COVID-19. Jer gripa i koronavirus slično se prenose - kapljicama koje izdišemo i udišemo te preko površina na koje padnu.

Opisi oboljelih od španjolske gripe, a koja je nakon Prvog svjetskog rata protutnjala svijetom u čak tri vala, podsjetili su nas na aktualnu pandemiju. Sve nefarmaceutske mjere, od održavanja razmaka do zatvaranja škola, sve je to već viđeno 1918. i 1919., pišu povjesničarka Mari Webel i virologinja Megan Culler Freeman sa Sveučilišta u Pittsburghu.

Rasprave o ublažavanju mjera i otvaranju neke zemlje poklapaju se s raspravama koje su se vodile između vrhova ondašnje gripe. Pa dok neki zagovaraju potpuno popuštanje mjera, drugi se sa strahom prisjećaju drugog, katastrofalnog vala gripe koji se pojavio u jesen 1918. Bio je puno gori od prvog.

No valovi evociraju predvidljivost, a COVID-19 je teško predvidjeti. Unatoč vrijednim lekcijama izvučenim iz prošlosti, pandemija gripe 1918. nije predložak za ono što će se dogoditi s Covidom-19 u narednim mjesecima. Weber i Culler Freeman ključnu razliku vide u različitom društvenopolitičkom kontekstu, uz dakako jasne virološke razlike između gripe i novog koronavirusa koji izaziva COVID-19.

Kako su vojnici proširili virus

Mada se mnogima čini kako je današnji svijet mnogo povezaniji od onog nakon Prvog svjetskog rata, valja imati na umu to da su ratna događanja i pokreti trupa olakšali širenje gripe. Premda podrijetlo smrtonosnog soja H1N1 iz 1918. ostaje nejasno, dokazi govore da su velike migracije vojnika potaknule njegovo širenje.

Mladi muškarci iz raznih dijelova svijeta napuštali su svoja imanja, gradiće i velegradove. Putovali su, često i preko mora, okupljali se u tisućama u vojnim kampovima i odlazili u rovove. Civili su za to vrijeme ostajali na radnim mjestima, dijeleći prostor s vojnicima pristiglima sa svih strana. Takva je bila situacija u proljeće 1918., kad je izbila gripa koja će kasnije postati poznata kao - španjolska.

Širom Europe, Afrike i zapadne Azije vojnici su se miješali s civilima. A kad su ih demobilizirali, prolazili su kroz brojne tranzitne čvorove svojim kućama. Izuzetno smrtonosan drugi val gripe u jesen 1918. širio se linearno duž željezničkih i morskih putova, da bi se proširio na periferiju. To je pak početkom 1919. izazvalo treći val bolesti.

Konzervativna procjena kaže da je gripa tada ubila 50 milijuna ljudi prije no što se povukla, vjerojatno zbog promjena u samom virusu, ali i činjenice da mu je većina ljudi već bila izložena i razvila imunitet ili umrla.

Može li nam se dogoditi nešto slično? Weber i Culler Freeman tvrde da neke ključne razlike između dva virusa otežavaju planiranje budućnosti na temelju onoga što se dogodilo početkom 20. stoljeća.

SARS-CoV-2 i gripa su biološki različiti

I novi koronavirus i gripa imaju genetski materijal u obliku RNK. Virusi imaju tendenciju akumuliranja puno mutacija dok se množe i obično ne provjeravaju dvaput kopirane gene da isprave pogreške tijekom replikacije. Ove mutacije mogu povremeno dovesti do značajnih promjena: virus može promijeniti vrstu koju zarazi ili stanični receptor koji koristi, može postati manje ili više smrtonosan ili se pak širiti manje ili više lako.

Genetski materijal gripe organiziran je u segmentirane dijelove. Virus može trgovati cijelim segmentima RNK s drugim virusima gripe, omogućujući brzu evoluciju. Gripa također ima izraženu sezonalnost i aktivnija je zimi. Sojevi virusa sezonski cirkuliraju između sjeverne i južne hemisfere i pritom brzo mutiraju. Zbog toga se svake godine ljudi iznova cijepe kako bi se zaštitili od novih sojeva.

Koronavirusi pak provjeravaju kopiranu RNK kako bi popravili nenamjerne pogreške nastale tijekom replikacije, a to smanjuje njihovu relativnu brzinu mutacije. Od prvobitno sekvenciranog SARS-CoV-2 u Wuhanu u prosincu 2019. do nedavno izdvojenih sekvenci iz SAD-a pronađeno je tek desetak mutacija na 30.000 potencijalnih lokacija u njegovom genomu, unatoč tome što je virus proputovao svijet, kroz više generacija ljudskih domaćina. Gripa čini 6,5 puta više pogrešaka po replikacijskom ciklusu, neovisno o zamjenama cijelog segmenta genoma.

Relativna genetska stabilnost SARS-CoV-2 znači kako je vjerojatno da će budući vrhovi bolesti biti potaknuti prirodnim promjenama virulencije uslijed mutacije. Mutacija vjerojatno neće pridonijeti predvidljivim valovima Covida-19.

Oscilacije nisu predvidljive

Trenutno je nepoznato hoće li na SARS-CoV-2 utjecati godišnja doba, kao kod gripe. Smanjenje stope novih slučajeva zaraze teško je pripisati toplijim vremenskim prilikama; to se događa nakon različitih strogih nefarmaceutskih intervencija.

Sve to znači da oscilacije u slučajevima Covida-19 vjerojatno neće biti predvidljive. Širenje će u mnogome ovisiti o održavanju razmaka, nošenju maski i drugim mjerama zaštite onih koji još nisu stekli imunitet, smatraju Weber i Culler Freeman.

One vjeruju da će se novi slučajevi pojavljivati svako malo, po sličnim stopama, uz izbijanje povremenih lokalnih žarišta. Ti slučajevi neće biti posljedica mutacije ili virulencije SARS-CoV-2, nego stalne izloženosti neimunih ljudi virusu. Budući skokovi zaraženosti ovisit će o tome kako će se ljudi ponašati.

Taj bi se scenarij, smatraju one, mogao nastaviti sve dok se ne stekne imunitet stada, a bilo bi idealno kad bi se to ubrzalo cijepljenjem. Nažalost, to bi moglo potrajati godinama, piše u članku originalno objavljenom u časopisu The Conversation.