Papirnate čaše jedan su od proizvoda koji masovno, često i uz pomoć zakonske regulative, zamjenjuju jednokratnu plastiku. Razlog je jasan: plastika je 'smrt' za okoliš, s praktički neograničenim vremenom razgradnje u prirodi. No, ni papirnata ambalaža nije sasvim bezopasna i potpuno 'eco-friendly'
Znanstvenici sa sveučilišta u švedskom Göteborgu pokazali su, naime, da prapirnate čaše koje završe u prirodi zbog otrovnih kemikalija koje sadrže mogu također izazvati značajnu štetu.
Oni su testirali učinke jednokratne papirnate ambalaže – ipak bolju od plastične – na larve jedne vrste komaraca.
'Stavili smo papirnate i plastične čaše u mokru podlogu i vodu nekoliko tjedana i pratili kako kemikalije ispuštene iz ambalaže utječu na rast larvi, objašnjeno je u objavi koja je pratila studiju čija je glavna autorica prof. Bethanie Carney Almroth s Odsjeka za biologiju i okolišnu znanost u Göteborgu.
Problem nastaje zbog toga što papir nije otporan ni na masnoće ni na vodu, pa kod korištenja za pakiranje hrane ili napitaka mora biti tretiran premazima. A to je, nažalost, plastika. U suprotnom, ne biste mogli popiti kavu iz svog omiljenog izvora 'kave za van'. Taj sloj se obično radi od polilaktida (PLA), vrste bioplastike koja se proizvodi od prirodnih materijala poput kukuruza ili šećerne trske. Nasuprot tome, 99 posto plastike na tržištu i dalje nam dolazi uz korištenje fosilnih goriva.
Takav, ipak manje štetni materijal, obično se smatra biorazgradivim, odnosno brže se rastvara od plastike temeljene na nafti. Jasno, uz prave uvjete. No, i dalje može biti toksičan, kako pokazuje ova studija.
'Bioplastika se ne razgrađuje potpuno kad završi u prirodi, recimo u vodi. Postoji rizik da ostaje u prirodi, a kao mikroplastika može završiti u životinjama, a time i u ljudskom organizmu, kao i bilo koja druga plastika. Bioplastika, naime, sadrži najmanje istu količinu kemikalija kao obična plastika. Za neke od kemikalija znamo da su otrovne, o drugima nam nedostaje informacija. Stoga i papirnata ambalaža koja postaje sve raširenija također predstavlja zdravstveni rizik u odnosu na druge materijale, jer kroz hranu smo izloženi kemikalijama', objavila je prof. Carney Almroth.
U članku kojim je studija predstavljena autori se zalažu za ideje koje su sve prisutnije: da se odmaknemo što dalje od životnog stila kojim i dalje dominira jednokratna ambalaža. Uvijek je bolje koristiti perive čaše, odnosno naučiti nositi vlastite šalice ako kupujete 'kavu za van'. Ili, što je uvijek bolje, odvojiti malo vremena, sjesti za stol ili šank i popiti kavu (ili neki drugi napitak kojeg volite) iz šalice.