Nova pošast hara Facebookom i Instagramom, a nejverojatna je lakoća kojom su se obični smrtnici i i slavne osobe početkom nove godine uključili u ovaj trend. Internet su preplavile fotografije na kojima ljudi 'urbi et orbi' prikazuju kako su izgledali prije deset godina, a kako izgledaju danas.

Zgodno, zabavno i slatko. Mnogima su zatirala srca i zaiskrile oči od prisjećanja na davno prohujala vremena, no neki ipak nisu nasjeli na novi trend. Dapače, neki stručnjaci najozbiljnije vjeruju da bi takve fotografije društvene mreže poput Facebooka mogle iskoristiti za usavršavanje svojih sustava prepoznavanja lica.

Sad znaju kako će tko izgledati sutra

Na prvi pogled i Instagramov #10YearChallenge, koji se svijetom raširio poput pandemije, djeluju nevino poput većine fotogravija obljavenih u tom izazovu. Međutim, stručnjaci vjeruju da te slike sadržavaju dovoljno podataka da sustavi umjetne inteligencije pomoću njih izrade profile iz kojih će se moći vidjeti ne samo kako je netko izgledao jučer i kako izgleda danas, nego i kako će izgledati sutra.

Iz toga proizlazi pitanje tko bi se sve mogao okoristiti tehnologijama prepoznavanja lica. Policija? Tajne službe? Teroristi? Otimači identiteta? Ljudi iz marketinga???

Razmišlja li itko o mogućnosti da je Facebookov izazov 'How Hard Did Aging Hit You' zapravo njihov način da poboljšaju tehnologiju prepoznavanja lia, zapitao se na Twitteru Greg Britton, urednik izdavaštva pri sveučilištu Johna Hopkinsa u Baltimoreu. 'Postoji li bolji način da se ljude nagovori da ponude tone vizualnih podataka za uspoređivanje?'

Pošast objavljivanja fotografija u najnovijem Facebookovom internetskom izazovu pokrenuo je Damon Lane, glavni meteorolog za KOCO News 5 u Oklahomi. Post se na njegovoj stranici pojavio 11. siječnja. Izazov se sastojao u tome da ljudi objave svoje fotografije od danas i prije deset gidina. Potom se čitava stvar raširila pod nekoliko naziva: : '2009 vs. 2019', 'How Did Age Hit You' i '10 year challenge'. Ljudi su reagirali iznad svih očekivanja i lavina je krenula. Sam Fischer u međuvremenu je ugasio svoj Facobook profil.

A onda se Miley Cirus pojavila na Oscarima...

S rastućom popularnošću izazova pojavili su se i novi memeovi, koji su ga učinili još zabavnijim. Ljudi su počeli postavljati fotografije životinja, filmskih junaka i kojekave gluposti koje bi im pale na pamet. Sličan trend, 'Puberty Challenge', pojavio se 2017. godine, a lani je bio popularan #GlowUpChallenge; počelo je s s fotografijama Miley Cyrus na Oscarima i preraslo u veliku usporedbu fotografija ljudi 2012. i 2018.

Da bi podaci mogli biti iskorišteni za podučavanje algoritama za prepoznavanje lica smatra i Kate O'Neill, osnivačica KO Insightsa i autorica Tech Humanista. O svojim sumnjama ovih se dana raspisala i na stranicama magazina Wired. Iako ovaj '10-godišnji izazov' izgleda bezazleno, kaže ona, vrijedilo bi razmotriti dubinu i širinu osobnih podataka koje dijelimo bez rezerve.

O'Neill upozorava na mogući scenarij u kojem netko želi algoritam prepoznavanja lica naučiti razlikovanju karakteristika nečije fizionomije s obrirom na starenje. Znači, naučiti ga da predviđa kako će netko izgledati u dogledno vrijeme. U idealnim uvjetima za to bi vam jako dobro poslužila ogromna arhiva fotografija ljudi 'jučer i danas'. Još bi više pomoglo kad bi točno mogli odrediti vremenski razmak između dvije fotografije, jesu li uslikane u razmaku od pet, sedam ili deset godina.

Hvala vam, ljudi, što ste nam napunili arhivu

U praksi, ljudi na internet stavljaju svakakve fotografije, ne nužno svoje portrete, i nitko ne jamči da su uslikane u vrijeme za koje se izdaju. Fotografije se najčešće ne stavljaju kronološkim redom, a često se za profilne slike stavljaju slike poznatih osoba, životinja, filmskih junaka, prirodnih pojava ili raznih grafičkih prikaza.

Dakle, pomoglo bi kad bi korisnici sami lijepo označili tko je na fotografiji i kada je snimljena. Jer, sve da su na njima pravi ljudi, nitko osim korisnika koji profilnu sliku stavlja na internet, ne može znati kada je ona uslikana. Možda je riječ o skeniranoj prastaroj fotografiji.

No, upozorava O'Neill, kroz posljednji Facebookov meme većina ljudi svoje je fotografije sad stavila u željeni kontest: 'Ja u 2008, i ja u 2018', nudeći pritom i razne druge informacije o tome tko je fotografiju i gdje snimio ('2008. na sveučilištu tom i tom, snimio taj i taj', '2018. u posjetu XY gradu na premijeri one predstave'...). Drugim riječima, zahvaljujući ovom memu, sada postoji vrlo velik skup podataka pomno odabranih fotografija ljudi od prije otprilike 10 godina i sada.

Stavljanje fotografija na internet ne mora nužno biti loše, ali...

O'Neill kaže da korištenje fotografija na društevnim mrežama ne mora biti nužno loše. Uostalom, ono je neizbježno i nezaustavljivo. Riječ je više o tome da bismo trebali bolje paziti kako postupamo s podacima. Jer, veli ona, ponekad nam fotografije mogu pomoći da pronađemo nestalo dijete, ili da prepoznamo odbjeglog kriminalca. Algoritam za prepoznavanje nečijeg lica temeljem podataka starih nekoliko godina u tome bi mogao pomoći.

No, na svoje tom tehnologijom dolaze i marketinški stručnjaci koji bi lakše mogli slati poruke ciljanim skupinama, mada nije jasno kako bi ljudi reagirali na to da doista vide sebe na fotografijama na kojima se uopće nisu uslikali. Mnogi to smatraju jezivim. Ili, što ako danas izgledate lošije no što vas je algoritam osiguravajućeg društva procijenio temeljem vaše fotografije snimljene prije desetak godina; hoće li vam zbog toga odbiti izdati policu osiguranja, ili vam banka odobriti kredit?

Polemika koja se razvila oko jednog naizled i najvjerojatnije beazlenog memea dotiče se ozbiljnih pitanja. Tehnologije zadiru u našu privatnost i ljudi se imaju pravo pitati kako, zašto i može li se negdje povući granica.