Mit 1. "Nitko ne želi provaliti u moje računalo, nemam ništa vrijedno uzimanja"

Osnovna ideja kojom se korisnici vode do ovog zaključka je ta da je internet ogroman te da su šanse za loš scenarij jako niske, posebno ako ništa 'značajno' nije na računalu. Lane objašnjava kako hakeri ne moraju nužno kopati za informacijama na računalu korisnika, već ga mogu iskoristiti kao alat za dalje napade (posebno one denial-of-service tipa) ili jednostavno pohranu ilegalnog materijala, bez znanja korisnika. Štoviše, sve i da korisnik misli kako nema ništa bitno na računalu, vjerojatnost da je u barem jednom trenutku ostavio trag svog identiteta na računalu može biti od velike koristi hakeru - pa i za preuzimanje identiteta korisnika.

Mit 2. "Servisi poput Tora i VPN-a mogu me učiniti potpuno anonimnim"

Mnoštvo stranica pa i sami Lifehacker ponekad savjetuju korištenje Tor mreže ili VPN-a kako bi korisnici bili što anonimniji. Ipak, stručnjaci napominju da je zaštita samo tolika koliko su inteligentni njeni korisnici, jer su u pitanju tek alati. Frederick Lane za stranicu Lifehacker pojašnjava:

'Na Toru ste potpuno anonimni? Recite to klincu s Harvarda koji se prijavio na TOR na računalu koje se nalazilo u sklopu sveučilišnog kampusa, kada je poslao prijetnju bombom prošli prosinac. Možete zamisliti koliko je zaprepašten bio kada su IT zaposlenici u suradnji s policijom locirali i identificirali računala korištena za pristup mreži u određenom vremenskom periodu (...) Uistinu je teško biti potpuno anoniman na internetu.'

Mit 3. "MAC filtriranje i onemogućavanje SSID Broadcasta je dovoljna zaštita za moju Wi-Fi mrežu"

'Security through obscurity' možda ponekad i ima učinka, no ne u slučaju korisničkih Wi-Fi mreža. Još uvijek postoje ljudi koji mreže ostavljaju nezaštićenima, računajući na MAC filtriranje i sakrivanje SSID-a, što možda 'pali' za prosječnog korisnika, no ne i za nekoga tko se odlučio provaliti na mrežu. Stručnjaci smatraju kako bilo kome s tehničkim znanjem upadanje na takvu mrežu nije nikakav problem te da je pokušaj takve zaštite jednostavno beskoristan.

Mit 4. "Incognito način rada štiti moju privatnost"

Korisnici su u pravu kada misle da incognito mod u internetskim preglednicima štiti u određenoj mjeri, ali samo od ljudi koji imaju pristup tom istom računalu. Za internet takvo što ne vrijedi. Uopće. Mnogi smatraju da njihov pružatelj internetskih usluga ne može vidjeti što oni rade na računalu ili da ih se ne može pratiti u takvom načinu rada, no ništa od toga nije točno.

Mit 5. "Anti-malware alati su mi nepotrebni, ne činim ništa rizično"

Ovo je zamka u koju upada veliki broj korisnika, koji smatraju da korištenjem zdravog razuma teško može doći do zaraze malicioznim kodom - ili virusnim kodom. Dok je održavanje takve internetske higijene poželjno i dobro, stručnjaci smatraju kako bi i dalje valjalo koristiti kakvu-takvu zaštitu za računalo. Za primjer navode kako korisnici mogu biti na potpuno poznatoj adresi, koja je pak postala žrtvom sigurnosne rupe.

Tako je nedavno na YouTube oglasima iskorišten 'Styx exploit', koji je prijetio inficiranju svih posjetitelja kojima su se učitali takvi oglasi. Lifehacker zaključuje kako mitovi možda nisu apsolutno pobijeni, ali je svakako nužno preuzeti inicijativu te osigurati računalo i što je moguće više informirati se o mogućnostima i stanju računalne sigurnosti.