'Ne može se baš reći da je ljepotica, no svakako je osobita', rekla je antropologinja Susan Hayes, voditeljica istraživanja na University of Wollongong u New South Walesu u Australiji.

Parcijalni ostaci devet kostura neobične vrste, koja je službeno poznata kao Homo floresiensis, stari su oko 18.000 godina, a pronađeni su u pećini Liang Bua na indonezijskom otoku Flores 2003. godine. Pretpostavlja se da su izumrli prije nekih 12.000 godina. Uz njih je pronađeno oruđe staro od 94.000 do 13.000 godina. Nakon otkrića među stručnjacima su krenule rasprave jesu li Hobiti izumrla vrsta na obiteljskom stablu čovjeka, možda manji potomci Homo erectusa, hominida starog oko 1,8 milijuna godina koji je prvi imao proporcije tijela slične suvremenom Homo sapiensu. Neki kritičari isticali su da bi ostaci mogli pripadati skupini ljudi koji su bolovali od mikrocefalije koja uzrokuje smanjenje glave i tijela te retardaciju. No 2007. je utvrđeno da je Hobitov mozak bio tri puta manji od ljudskog, što ne odgovara simptomima mikrocefalije, te da je imao kosti ruke, ramena, šake i donjih udova slične čimpanzama i ranim hominidima kao što je Australopithecus.

Budući da ima iskustva u forenzičkim znanostima, Hayes je uspjela tkivom popuniti kostur tridesetogodišnjakinje koja je bila visoka jedan metar. Njezina je rekonstrukcija predstavljena na Australskoj arheološkoj konferenciji koja se ovih dana održava na Sveučilištu Wollongong. Iako je zadovoljna rezultatima svoga tima, Hayes ističe da više voli izraz aproksimacija lica nego rekonstrukcija.

'Trebalo nam je malo više vremena i nešto više glavobolje nego što sam očekivala, međutim, zadovoljna sam i metodološkim razvojem i rezultatima', rekla je Hayes.