Brojni su pisci, posebno oni koji su se bavili znanstvenom fantastikom, u svojim djelima predviđali kako će izgledati svijet budućnosti, bilo da je riječ o prijevoznim sredstvima, robotima, komunikacijama... Htjeli-ne htjeli, ta je budućnost došla, i danas možemo testirati koliko su bili uspješni. Jedan od njih je i J.G. Ballard
Tog autora mnogi znaju po romanima koji ne spadaju u SF i koji su doživjeli uspješne ekranizacije, poput potresnog Carstva sunca kojeg je na ekran prenio Steven Spielberg, ili morbidnog Sudara, romana o ljudima koje seksualno uzbuđuju prometne nesreće, što je bio predložak kao stvoren za Davida Cronenberga.
Već ta dva djela dovoljna su kao prikaz raznolikosti njegovog opusa, ali ima toga još, u svim smjerovima.
vezane vijesti
U nekim od svojih knjiga Ballard se pokazao i kao briljantni futurist, njegovi distopijski romani i kratke priče predvidjeli su da će svijet krenuti putem osobne, znanstvene, ideološke i društvene dezintegracije pod diktatom tehnokracije i kompjutoriziranog superkapitalističkog društva. Ballard je za takvo društvo skovao termin 'medijski krajolik', i po mnogočemu je u toj prilično mračnoj viziji budućnosti pogodio kakav će biti virtualni svijet društvenih mreža u kojem danas živimo.
Nije se takvim predviđanjima bavio samo u romanima, nego i u intervjuima koje je davao kroz godine, a koji su prikupljeni u knjizi pod naslovom Extreme Metaphors. Tako je 1987. govorio za časopis I-D, najviše o tada još uvijek nepoznatom fenomenu digitalne povezanosti koju smo kasnije spoznali kao internet. Za njega je riječ o 'nevidljivoj struji podataka koji neprekidno teku kako bi proizveli tkivo svjetske trgovine i informacija'.
Išao je i dalje, tezama u kojima se mogu vrlo detaljno prepoznati pojave poput YouTube celebrityja: 'Svaki će dom biti pretvoren u TV studio. Svi ćemo biti istodobno glumci, redatelji i scenaristi u vlastitoj sapunici. Ljudi će snimati sami sebe, i postati vlastiti TV program'.
Teme poput opsesije slavom i stvarnosti koju stvara tehnologija mogu se naći u skoro svim Ballardovim radovima, a deset godina prije spomenutog intervjua u eseju objavljenom u Vogueu detaljno je opisao ono što danas vidimo kao raširenost društvenih medija i njihov utjecaj na naše živote: 'Svatko od nas bit će istodobno i zvijezda i sporedni glumac'.
Ili, nešto opširnije, zadivljujuće precizno i pogođeno:
'Sve što napravimo tijekom dana, u bilo kojem segmentu kućnog života, trenutačno će biti zabilježeno na video vrpci. Navečer ćemo sjediti i pregledavati ono što smo snimili, po izboru računala programiranog da izabere samo naše najbolje portrete, naše najduhovitije dijaloge, naše najsnažnije trenutke snimljene laskavim filterima, a onda će sve to biti povezano u uzvišenu rekonstrukciju našeg dana. Bez obzira na naše mjesto u obiteljskoj piramidi, svatko od će u privatnosti svoje sobe biti zvijezda u neprekidnoj kućnoj sagi, a roditelji, supružnici i djeca bit će spušteni na razinu epizodnih uloga.'
Nije li to savršeni prikaz ponašanja prosječnog korisnika Facebooka, Instagrama i drugih društvenih mreža?
Zbog takvih vizija zanimljivo je pročitati što je Ballard, koji je umro 2009., mislio o svijetu kojeg je predvidio, a koji se stvarao pred njegovim očima. U intervjuu kojeg je 2003. dao radikalnom nakladniku V. Vale rekao je danas svatko može dokumentirati vlastito postojanje na način koji je bio nezamisliv prije 30, 40 ili 50 godina:
'Mislim da to odražava nevjerojatnu glad ljudi prema običnoj stvarnosti. Vrlo je teško naći nešto stvarno u okolišu koji je potpuno fabriciran'.
