Sarawak report u prosincu je otkrio da premijer malezijske pokrajine Sarawak na Borneu, Abdul Taib Mahmud, sudjeluje u korupcijskom skandalu uništavanja kišnih šuma i privatizacije prirodnih resursa. Vlada jeftino rasprodaje šumske i poljoprivredne površine privatnim poduzećima, a visoki dužnosnici interesno sudjeluju u tom kriminalnom biznisu
Nevladini aktivisti i novinari okupljeni u projektu Sarawak report dokumentirali su brojne slučajeve devastacije prirode, korupcije i zloupotrebe položaja s krajnjom posljedicom osiromašenja lokalnog stanovništva. Naprimjer, vlada te pokrajine sa 2,5 milijuna ljudi u istočnom dijelu Bornea po nemoguće niskim cijenama rasprodavala je zemlju na otoku Pulau Bruit tvrtki Delta Padi Sdn Bhd za rižine plantaže. Najveći vlasnik te tvrtke je kompanija Mesti Bersatu, a ova pripada spomenutom Abdulu Taibu Mahmudu i njegovoj obitelji.
Sustav za zaradu malobrojnima
Sarawak report objavio je kartu s kršenjima propisa o običajnom pravu lokalnog stanovništva na korištenje javnih poljoprivrednih i šumskih površina. Na trećem po veličini otoku na svijetu šume neizmjerno bogate bioraznolikošću nestaju pred plantažama palminog ulja, predviđenog za izvoz. Priroda nestaje, buja stakleno-čelično-betonski Kuala Lumpur, turisti razgledavaju posljednje dijelove rajske prirode, aktiviste smještaju u zatvore i nitko ne zna dokad će taj neodrživi vrtlog.
Malobrojni nacionalni parkovi, apsurdno, ne postoje radi zaštite prirode nego isključivo radi novca, svjedoči Olga Jovanović, Osječanka koja je od prosinca do veljače s Goranom Šafarekom bila na Borneu i provela istraživanje o stanju prirode. Ulaznice, naknade vodičima, jela, pića, spavanje, razne sitne usluge, suveniri, sve po previsokim cijenama, prva su iskustva iz nacionalnih parkova. 'Nema tamo javnog prijevoza. Sve je prilagođeno besciljnom trošenju novca, a nitko ne mari za ljubitelje prirode i istraživače', ogorčeno Jovanović priča u razgovoru za tportal.
Nema javnog prijevoza
Nakon Madagaskara Venezuele, Ekvadora, Andamana i Šri Lanke, Šafarek i Jovanović, oboje znanstvenici u području biologije, na Borneu su bili kao članovi udruge za promicanje znanosti Baobab. Premda su raspolagali vrlo malom količinom novca, za putovanja po otoku morali su koristiti avion. 'Javni prijevoz ne postoji, a kada sletite do odredišta ne prometuju autobusi nego morate platiti taksi', opisuje Jovanović negativno iskustvo zbog kojeg je istraživanje prerano okončano nakon mjesec i pol dana.
U potrazi za prašumama, čija je površina sada prepolovljena, znanstveni dvojac na Borneu za svoj je dokumentarni film prikupljao informacije o ugroženosti biljaka i životinja: 15 tisuća vrsta biljaka cvjetnica, tri tisuće vrsta drveća, 221 vrste sisavaca i 420 vrsta ptica. Orangutan, šumski čovjek, živi još samo na Borneu i Sumatri. 'Utočište za orangutane Sepilok postoji samo zato što su nevladine organizacije unajmile dio prašume i u njemu pokušavaju sačuvati ove ugrožene životinje', kaže Jovanović.
Kako sačuvati mjesta poput spilje u Gunung Muluu?
Ako bi se uklonila korumpirana vlada, a narodu vratila nada u pravdu i održivi razvoj, za prirodu bi se još uvijek moglo kazati da je prekrasna. Uspeli su se na planinu Kinabalu, na vrh visok 4095 metara, najviši u Jugoistočnoj Aziji. 'Iz kampa na visini od oko 3000 metara krenuli smo u noći u dva sata kako bismo na vrhu bili u pet, za izlazak Sunca. Ako je vedro, u zoru s tog mjesta mogu se vidjeti Filipini', jedan je od upečatljivih trenutaka.
Jedan od najljepših koraljnih grebena na svijetu u Nacionalnom parku Sipadan mjesto je za koje će istraživači rezervacije za ronjenje tražiti i pola godine unaprijed. Dok su ronili, priča Jovanović, u vodi oko njih plivale su kornjače, dvije vrste morskih pasa kojih se nisu bojali jer ne grizu, ribe papagaji, ribe pauni, ribe krokodili. Roniti su smjeli samo najiskusniji, čija tijela na tonu na dno i ne oštećuju koralje.
U Nacionalnom parku Gunung Mulu naši znanstvenici posjetili su jednu od najvećih spilja na svijetu s najvećom svjetskom kolonijom šišmiša od dva-tri milijuna tih noćnih životinja. 'Prolazili smo pored iguana debelog nekoliko metara. Predvečer, iz spilje su počeli izlaziti i isprva su njihove skupine izgledale kao crni oblaci, a malo poslije kao dugačka zmija', sjeća se Jovanović.
Takve kadrove s Bornea Šafarek i Jovanović za sada neće objaviti u dokumentarnom filmu, jer zbog manjka novaca nisu mogli prikupiti dovoljno materijala za cjelovitu priču. Snimke će zato čuvati i objediniti s informacijama iz budućih istraživanja.
