Prije svega, kaže, on postoji već u samom Ustavu jer je netko krivo interpretirao međunarodno pravo pa srednje obrazovanje nije uređeno kao obavezno, premda već godinama koketiramo s tom idejom.

'Kod nas država jamči samo osmogodišnje obrazovanje. U mnogim razvijenim zemljama ono je znatno dulje - 12, pa i 14 godina. Problem uvođenja duljeg obveznog obrazovanja povezan je s člankom Ustava koji je i u novoj varijanti nezadovoljavajući jer se država obvezala osigurati besplatno obvezno obrazovanje, ali ne definira u kojem trajanju. Karikirano, država bi sutra mogla već nakon četvrtog osnovne proglasiti upise za dalje prema sposobnosti. Smiješno je slušati da smo zemlja znanja, a mlade u 15. godini života uklanjati iz sustava obrazovanja. U visoko razvijenom društvu njih se nastoji zadržati u sustavu što dulje kako bi postali kvalificiranija radna snaga', objasnila je naša sugovornica.

Problem se prebacuje na 'lijene' učenike i 'loše' obitelji

Spajić Vrkaš upozorava da je sustav trom te da nema mehanizme samovrednovanja, pa se problem obično prebacuje na učenike i roditelje. 'O tome se puno pisalo vani. Problem se smješta u glavu učenika ili u kontekst doma, pa se govori o nesposobnosti, lijenosti itd. učenika ili o disfunkcionalnoj obitelji, dok sustav sebe amnestira. Sa studentima sam vodila istraživanja o mladima koji su ranije napustili školu, ne zato što im je nešto nedostajalo, nego jer škola nije otkrila problem i nije ih uspjela motivirati istraživačkim učenjem, individualno ili u manjim grupama. Uvijek čujemo da za takve promjene nema novca, no mislim da bi se povećanjem izdvajanja i racionalnijom raspodjelom sredstava mnogo moglo riješiti.'

Ključni problem, smatra Spajić Vrkaš, neuređenost je sustava, pa nam je potreban sustavni pristup sustavu, a ne ad hoc rješenja. 'Prije nego i počnemo s promjenama, treba napraviti analizu stanja - vidjeti koje su regije lošije i zašto, do razine škola i nastavnika, a potom izići s interventnim programima. Do sada smo uglavnom gasili vatre i trošili velika sredstva bez trajnijih učinaka.'

Gdje su sve propusti?

Spajić Vrkaš upozorava da je jedna stvar riješiti konkretan problem u Kaštel Šafiliću, a druga osigurati sistemske promjene. 'Možemo dio odgovornosti prebaciti i na učenike, no treba ispitati zašto je do toga došlo. Vjerujem da će ministar uspjeti potaknuti takav model rješavanja problema. Već je pokazao dobru volju, među ostalim i uvođenjem građanskog odgoja. Nakon toliko godina, čini mi se da ministar stvari želi rješavati, a ne samo najavljivati rješavanje, pa mu treba dati podršku kako se pozitivni procesi zbog niza zapreka ne bi zaustavili', kaže Spajić Vrkaš koja smatra da je u konkretnom slučaju riječ o nekoliko propusta:

1. propustu ravnatelja i tijela odlučivanja od kojih se očekuje da štite norme obrazovanja u povjerenoj instituciji;
2. propustu MZOŠ-a zbog kašnjenja odbijenice, ali i zbog nedostatka sustavnog praćenja i unapređenja obrazovanja;
3. propustu pisaca Ustava koji nisu razumjeli važnost produljenja obaveznog školovanja;
4. propustu roditelja koji svojoj djeci, ali i ostalima, daju do znanja da je ova zemlja neobično bogata alternativnim putovima dolaska do cilja ako imaš 'bliskog znanca', 'rodijaka' ili 'zemljaka';
5. propustu medija koji bi senzacionalizam trebali zamijeniti detaljnom informacijom i kritičkom analizom;
6. propustu učenika koji, nažalost, ni sa 15 godina nisu osvijestili da snose značajan dio odgovornosti za svoje učenje i da tu odgovornost ne mogu prenijeti na druge, a da ne pokrenu lanac nepravdi.

Mijenjati bodovni prag?

Što se bodovnog praga tiče, kaže prof. Spajić Vrkaš, možemo se pitati kako je utvrđen, je li potreban i je li previsok za određenu školu, no to se pitanje ne postavlja i ne rješava početkom školske godine. 'Na to ne može utjecati ni školski odbor ni lokalna tijela vlasti, a najmanje ravnatelj. Riječ je o normi kojom država jamči da će srednjoškolsko obrazovanje svima biti dostupno pod jednakim uvjetima i u skladu sa sposobnostima. Da su, kojom srećom, pisci Ustava početkom 90-ih imali viziju Hrvatske kao zemlje znanja i da smo izgradili sustav koji bi takvu zemlju servisirao, danas ne bismo imali slučaj Kaštel Štafilić. Pravo pitanje nije zašto MZOŠ ne odobrava upis jer to, uz utvrđene norme, ne smije, nego to da do danas nismo obavezali državu da osigura obavezno obrazovanje i nakon 15. godine života, da ga učini što kvalitetnijim te da stimulira odgovornost za učenje i nastavak školovanja', upozorila je.

MZOŠ: Slučaj Kaštel Štafilić je riješen

Zamjenica resornog ministra Marija Lugarić kaže da je problem u Kaštel Štafiliću riješen. 'Od ponedjeljka, sva će djeca pohađati programe u toj ili u nekoj drugoj školi u županiji u kojoj je ostalo slobodnih mjesta, sukladno svojim interesima i rezultatima, a svi odgovorni će biti sankcionirani', kaže Lugarić.

Obvezno školovanje produžit će se na najmanje 12 godina

MZOŠ, ističe, ozbiljno radi na tome da se obvezno obrazovanje produlji, i to prvo na devet, a potom i na 12 godina. 'Nacrtom novog prijedloga Zakona o predškolskom odgoju predškola bi trebala biti obvezna godinu dana prije polaska u školu. Time ćemo obvezno školovanje povećati na devet godina. Također, planiramo ga produljiti sve do stjecanja prvog zanimanja, kvalifikacije ili državne mature. To znači da želimo postići da djeca u njemu provedu najmanje 12 godina. Nasreću, Hrvatska je na samom vrhu europskih zemalja koje imaju najmanji postotak djece koja ne završe srednjoškolsko obrazovanje', ističe Lugarić.

Previše smo eksperimentirali na djeci

Zamjenica ministra kaže da se do sada sustav prečesto promjenama poigravao sudbinama djece, da su se uvodili koncepti bez znanstvenih podloga, pa to, kaže, nastoje promijeniti.

'Primjer je kurikulum građanskog odgoja kojega, nakon široke javne rasprave, prije uvođenja u škole, želimo eksperimentalno provjeriti i evaluirati. Ovakav je, utemeljeniji pristup, bolji za školstvo, ali on ne nudi ni brza ni jednostavna rješenja. Pitanje je zrelosti i obrazovne politike, ali i javnosti, da ne traži instant recepte. Posljedice napravljenog u obrazovanju vide se tek nakon desetak godina, kada je kasno nešto mijenjati jer su kroz sustav prošle generacije', zaključila je Lugarić.