Program traje osam tjedana, a susreti se odvijaju dva puta tjedno - jednom uživo i jednom online, te obuhvaćaju psihoterapijske grupe, psihoedukaciju i relaksacijske tehnike. Dvojković kaže da se na program može prijaviti svaka žena s određenim psihičkim poteškoćama koje su se javile u postporođajnom periodu, ne osjeća se dobro i smatra da joj je potrebna pomoć.

'Mi ćemo u inicijalnom razgovoru napraviti procjenu psihičkog stanja te vidjeti je li taj program pogodan ili je bolji neki drugi vid liječenja. U program su osim nas psihijatrica uključene socijalna pedagoginja Kristina Draguzet, radna terapeutkinja Kristina Gogić te naše medicinske sestre Zlata Pjević i Marijana Topolnjak', navodi dr. Dvojković.

Svaka sedma žena oboli od postporođajne depresije. Za postpartalnu anksioznost ta je brojka još veća - gotovo svaka druga. A što je tri psihijatrice potaknulo da pokrenu takav program, osim destigmatizacije teme mentalnog zdravlja?

Nedostatak takvog usmjerenog programa unutar hrvatskog zdravstvenog sustava prije svega, kaže nam Dvojković. 'Željeli smo ženama olakšati ovaj specifični životni period i potaknuti što veći dio žena koje imaju određenih psihičkih tegoba da potraže pomoć koja im je potrebna, svjesni činjenice da se nažalost brojne žene s teškim osjećajima pokušavaju boriti same', ističe naša sugovornica.

Postporođajna depresija predstavlja ozbiljan i često zanemarivan zdravstveni problem koji pogađa žene širom svijeta. Iako je porod često predstavljen kao vrijeme radosti i sreće, postporođajna depresija ukazuje na važnost dubljeg razumijevanja i pažnje prema emocionalnom zdravlju žena nakon porođaja. Nažalost, velik broj žena skriva svoju borbu s ovim ozbiljnim zdravstvenim problemom, plašeći se osude društva.

Postporođajna depresija i postporođajna anksioznost

Dvojković nam je potanko objasnila razliku između postporođajne depresije i postporođajne anksioznosti. Napominje pritom da se klinička slika depresije razlikuje od osobe do osobe.

'Simptomi koji se mogu javiti uključuju sniženo raspoloženje, manjak energije, umor, manjak inicijative, poteškoće u koncentraciji, nemogućnost uživanja u stvarima, gubitak ranijih interesa, socijalnu izolaciju, poremećaje u snu i apetitu, osjećaj beznađa, besperspektivnosti, intenzivne osjećaje krivnje. U težim stanjima javljaju se i suicidalna promišljanja.

Svi mi ponekad prolazno osjetimo neke od navedenih simptoma, a prolazne promjene raspoloženja u smislu baby bluesa - stanja koje traje nekoliko dana i samo prolazi - učestalo se javljaju i nakon poroda. Za razliku od ovih prolaznih stanja, kod prave depresivne epizode simptomi moraju trajati barem dva tjedna u kontinuitetu (dakle svakodnevno), oni su intenzivniji i remete funkcioniranje osobe', pojašnjava psihijatrica.

Napominje i da smo svi ponekad anksiozni te da u tom slučaju govorimo o normalnoj (fiziološkoj) anksioznosti koju uspijevamo nakon nekog vremena primiriti te ona ne utječe značajnije na naše funkcioniranje.

'U slučaju patološke anksioznosti ona može u potpunosti preplaviti osobu i pritom joj narušiti funkcioniranje. Osoba, dakle, osjeća pojačanu brigu, strepnju, strah, posljedično tome je napeta, nervozna, iscrpljena, ima poteškoće sa spavanjem, također mogu se javiti i fizičke manifestacije anksioznosti pa tada osoba ima osjećaj pritiska u prsima, osjećaj 'lupanja srca', 'knedle u grlu', osjećaj da ne može udahnuti, napetost mišića, znojenje dlanova… Često su ovi simptomi i preklapajući pa je osoba koja je depresivna često i tjeskobna', tumači psihijatrica.

Navodi kako je na svjetskoj razini, pa tako i u Hrvatskoj, općenito u porastu pojavnost anksioznih i depresivnih poremećaja, pa tako i onih koji se javljaju u postporođajnom periodu.

'Žene s postporođajnim psihičkim tegobama oduvijek su se javljale u Kliniku za psihijatriju Vrapče, a od kada smo pokrenuli program 'Postnatal' javljanje je i učestalije, što pripisujemo činjenici da se sada lakše odlučuju potražiti pomoć', ističe Dvojković.

'Okolina ne smije osuđivati i prozivati ženu'

Na pitanje jesu li rizični(j)e one skupine žene koje su i ranije tijekom života bile sklone depresiji i anksioznosti, psihijatrica potvrđuje da su one pod pojačanim rizikom od razvoja postporođajnih psihičkih tegoba, no napominje da se te tegobe mogu javiti kod bilo koje žene. 'Postoji više faktora rizika koje povećavaju mogućnost da se takve tegobe jave, a prethodno liječenje samo je jedan od njih', tumači psihijatrica.

Pojašnjava nam i da se simptomi mogu javiti bilo kada unutar prve godine nakon rođenja djeteta. 'Potrebno je svakako potražiti pomoć, a značajnu ulogu u tome ima i okolina žene koja je nikako ne smije osuđivati, prozivati, umanjivati njezine tegobe ili govoriti kako joj pomoć ne treba već da ona to može riješiti sama. Potrebno joj je pružiti podršku, razumijevanje i potaknuti je da čim prije potraži pomoć', naglašava psihijatrica.

Na pitanje mogu li i očevi oboljeti od postporođajne depresije, Dvojković nam objašnjava da je - iako puno rjeđe nego kod žena - opisana i postporođajna depresija kod očeva. I kod njih, kaže liječnica, postoje određeni rizični faktori koji mogu doprinijeti većoj mogućnosti pojave ovih tegoba. 'Između ostalog, i kod njih je potrebna adaptacija na novu životnu ulogu, osjećaj veće odgovornosti, promjenu dinamike unutar obitelji, odnosno u partnerskom odnosu', navodi.

Novi lijek za postporođajnu depresiju

U kolovozu je FDA (Američka agencija za hranu i lijekove) odobrio novi lijek za liječenje postporođajne depresije - Zuranolon (Zurzuave).

Taj lijek zasad još nije odobren u Europi, no Dvojković nam pojašnjava da je osim tog lijeka na raspolaganju nekoliko skupina antidepresiva koji su učinkoviti u liječenju depresivnih epizoda, pa tako i onih postporođajnih.

'Naravno da je, bez obzira na uzimanje terapije, uvijek važno nastaviti sa psihijatrijskim kontrolama kako bi se nastavilo pratiti psihičko stanje pacijenta. Liječenje je uspješnije ako se uz farmakoterapiju - ako je ona potrebna - provodi i psihoterapija', naglašava psihijatrica Dvojković. Ženama koje se bore s postporođajnom depresijom poručuje:

'Nemate se čega bojati, psihijatrija je grana medicine kao i svaka druga. Kada imate neke zdravstvene probleme, tražite pomoć drugih liječnika, pa tako to treba biti i u ovom slučaju. Najbitnije je da pomognete sebi jer ćete tako pomoći i svome djetetu.'

Može li tehnologija pomoći u detekciji postporođajne depresije?

Korištenjem tehnika strojnog učenja, istraživači su iskoristili softver za analizu izraza lica i detekciju emocija. Ovaj softver koristi 'umjetnu mrežu' za prepoznavanje ključnih karakteristika lica i procjenu intenziteta različitih izraza lica istovremeno, prema rezultatima istraživanja objavljenim u časopisu Frontiers. Tim sa Sveučilišta u Bristolu i Sveučilišta Metropolitan Manchester surađivao je s roditeljima iz Bristolske studije Djeca 90-ih, koristeći nosive kamere kako bi proučavali izraze lica tijekom svakodnevnih obiteljskih interakcija.

Ispitivanje je obuhvatilo primjenu softvera za 'automatizirano kodiranje lica' kako bi se analizirali izrazi lica roditelja u videozapisima, te usporedila ta analiza s ručnom analizom ljudskih kodera. Rezultati su kvantificirali uspješnost softvera u detekciji izraza lica i usporedili ga s ljudskim procjenama. Na temelju ovih nalaza, tim je koristio strojno učenje kako bi predviđao ljudske procjene na temelju računalnih odluka.

Ova istraživanja imaju potencijal za primjenu u otkrivanju ranih znakova poremećaja raspoloženja i mentalnog zdravlja u kućnom okruženju. Korištenjem automatiziranog kodiranja lica, može se bolje razumjeti suptilne nijanse izraza lica roditelja, što omogućava ranu intervenciju. Softver može detektirati kompleksne izraze koji kombiniraju tugu i radost, što ljudsko oko često ne primjećuje.

'Primjena automatizirane analize lica u roditeljskom domu mogla bi promijeniti način na koji otkrivamo rane znakove poremećaja raspoloženja ili mentalnog zdravlja, kao što je postporođajna depresija. Na primjer, mogli bismo očekivati ​​da roditelji s depresijom pokazuju više tužnih izraza lica, a manje sretnih izraza lica', rekla je glavna autorica Romana Burgess, doktorandica na EPSRC Digital Health and Care CDT na Fakultetu za elektrotehniku, elektroniku i strojarstvo na Sveučilištu u Bristolu.

Tim planira daljnja istraživanja o primjeni automatiziranog kodiranja lica kako bi se bolje razumjeli poremećaji raspoloženja i međusobne interakcije u kućnom okruženju, otvarajući nove mogućnosti praćenja zdravlja i razumijevanja emocionalnih stanja roditelja tijekom interakcije s djecom.