Genetska studija ranih poljoprivrednih zajednica otkrila je da su njezini pripadnici bili vrlo slični stanovništvu koje je živjelo na drevnom Bliskom istoku u područjima današnje Turske, Iraka i okolnih zemalja.

Voditelj istraživanja Alan Cooper, direktor Australskog centra za drevne DNA (ACAD) na University of Adelaide kaže da ovo otkriće mijenja uvriježene koncepcije prema kojima su te zajednice u Europi stvorili lovci sakupljači koji su iznenada naučili potrebne vještine ili su se izmiješali s osvajačima.

'Konačno smo pronašli odgovor na pitanje tko su bili prvi europski farmeri – bili su to osvajači s revolucionarnim idejama, a ne lovci sakupljači kamenog doba koji su ovdje već živjeli', rekao je autor članka dr. Wolfgang Haak sa Sveučilišta u Adelaideu.

'U istraživanju smo koristili nove precizne metode testiranja DNA kojima smo stvorili detaljnu genetsku sliku ovog drevnog poljoprivrednog stanovništva i utvrdili da se ono drastično razlikovalo od nomadskog koje je u to vrijeme već živjelo u Europi. Na temelju genetskih uzoraka također smo otkrili da su došli s Bliskog istoka preko jugoistočne Europe i Karpatskog bazena u središnju Europu', rekao je dr. Haak.

Drevni uzorci DNA korišteni u istraživanju prikupljeni su u grobnicama ranih neolitskih farmera kraj Derenburga u Njemačkoj. Kretanje i podrijetlo prvih ratara i stočara utvrđeno je na temelju usporedbe s uzorcima DNA današnjeg europskog i azijskog stanovništva.

Rezultati su predstavljeni u novom broju časopisa PLoS Biology.

Karta dolje predstavlja matrilinearne udaljenosti između 55 suvremenih zapadnih euroazijskih populacija i 42 uzorka neolitske kulture (A) odnosno uzoraka prikupljenih isključivo na groblju ratara u Derenburgu (B).

Crne točke označavaju lokacije suvremenog stanovništva testiranog u studiji. Boje predstavljaju stupanj sličnosti suvremene lokalne populacije s neolitskim uzorkom. Mala udaljenost odnosno najveća sličnost označena je narančastom, dok je najveća razlika označena tamno zelenom bojom.