Osamdesetčetverogodišnji Aldrin sada se smatra 'globalnim političarom za svemir', prema pisanju Los Angeles Timesa, no što je važnije, u sklopu toga se zalaže za to da ljudi nastave istraživati i putovati svemirom. Štoviše, prije kakvih godinu dana za New York Times napisao je tekst u kojem poziva na istraživanje Marsa. 'Vrijeme je da se postave globalni temelji za učinkovito istraživanje svemira', napisao je tada dodavši kako u sljedećih 25 godina jasno vidi plan u kojem prvi ljudi žive u trajnim nastambama na Crvenom planetu.

No u širokoj perspektivi smatra da prvi ljudi na Marsu vjerojatno ne bi trebali ići natrag na Zemlju. 'Oni bi trebali biti početak izrade kolonija/naselja, ja to zovem trajnost. Naselje možete posjetiti nekoliko puta, vratiti se i odlučiti se naseliti. Ista stvar vrijedi i za kolonije. No želite da to bude trajno od začetka. Znam da mnogi ljudi ne osjećaju kako je to korektno. Neki smatraju kako je riječ o izrazito samoubilačkoj misiji. Ja ne. Ni blizu!' navodi Buzz Aldrin u jednom od odgovora na Reddit AMA-u.

Aldrin smatra kako bi 'turistička' putovanja mogla ugroziti izradu kolonije na Marsu, a da se pritom utroši i mnogo više novca. Vjeruje kako u pitanju putovanja i ostvarivanja prvih kolonija ne bi smjela sudjelovati tek jedna privatna kompanija (makar to bio i Space X Elona Muska), već posrijedi mora biti skup najboljeg iz svih zemalja svijeta. Pritom bi vođa nacije ili grupa koje se posvete takvoj misiji mogao biti zapamćen u povijesti u sljedećim stoljećima, a možda i tisućljećima čovječanstva.

Aldrinova je perspektiva upravo nevjerojatna i inspirativna, a premda su neka upućena pitanja možda ponovljena i po tisućiti put u njegovu životu (poput onih vezanih uz slijetanje na Mjesec, NLO-e i sl.), odgovorio je na njih. Usput rečeno, svi koji gaje romantične misli vezane za Mjesec moraju imati na umu kako je riječ o vrlo, vrlo pustom mjestu.

'Prve riječi koje mi padaju na pamet s površine Mjeseca su veličanstvena pustoš (...)', piše Aldrin dodavši kako je veličanstveno iskustvo samo to dokle je čovječanstvo došlo u tom trenutku. 'No to mjesto je pusto - ne postoji mjesto na Zemlji koje je bilo toliko pusto kao moji prvi pogledi na površinu Mjeseca. Shvatio sam da je ono što gledam, prema horizontu, u svakom smjeru, nepromijenjeno stotinama, tisućama godina. Mogao sam vidjeti kako se zakrivljuje u daljini, bez atmosfere, crnog neba. Hladno. Hladnije nego što itko može doživjeti na Zemlji kada je sunčano - ali, kada je sunčano, 14 dana postaje jako, jako vruće. Bez ikakvih znakova života. Pustoš. Pustoš veća nego ijedno mjesto na Zemlji', zaključio je Aldrin.

Koje su sljedeće granice čovječanstva i kako ih vidi Aldrin, osim na održanom Reddit AMA-u, može se pronaći i njegovu prošlogodišnjem tekstu u New York Timesu.