'SVEMIRSKI KIŠOBRAN'

ESA lansirala revolucionarni satelit: Razgrće oblake da bi 'vidio' kroz šume

29.04.2025 u 11:47

Bionic
Reading

Satelit Biomass koristit će ugrađene instrumente da bi izveo najdetaljnije snimanje šuma dosad. Znanstvenici vjeruju da će pomoću njega dobiti dodatne uvide u razmjere doprinosa svjetskih šuma ublažavanju globalnog zatopljenja

Europska svemirska agencija (ESA) u utorak prijepodne lansirala je satelit Biomass, opremljen tehnologijom koja će prvi put omogućiti detaljno mjerenje količine ugljika pohranjenog u svjetskim šumama. Pomoću snimki koje prodiru kroz oblake i guste krošnje, znanstvenici će dobiti precizniji uvid u ulogu (pra)šuma u usporavanju klimatskih promjena.

Satelit Biomass ima zadatak 'izvagati' šumske površine planeta, otkrivajući koliko ugljika (koji zagrijava atmosferu) drveće zadržava u sebi. Do sada je točna procjena količine ugljika koju pohranjuje 1,5 trilijuna stabala na Zemlji bila gotovo nemoguća.

Izvor: Društvene mreže / Autor: ESA

Ambiciozan projekt

Projekt, koji predvodi europska zrakoplovna tvrtka Airbus, zamišljen je kao alat koji će pomoći znanstvenicima u razvoju preciznijeg modela za praćenje klimatskih promjena i stope krčenja šuma. Satelit je lansiran iz svemirske postaje ESA-e u Kourouu u Francuskoj Gvajani u 11.15 sati.

Dobio je nadimak 'svemirski kišobran' zbog svoje goleme antene promjera 12 metara, a ona se širi poput kišobrana nakon lansiranja. Ta će antena koristiti radar s iznimno dugom valnom duljinom, što će joj omogućiti prodor kroz guste krošnje i pregled unutrašnje strukture šuma, uključujući grane i debla koja su inače skrivena.

Izvor: Društvene mreže / Autor: ESA

Većina današnjih svemirskih radara, kako objašnjava dr. Ralph Cordey iz Airbusa, može snimiti spektakularne slike ledenjaka, ali kada se radi o šumama, vide tek vrhove krošnji – male grane i lišće. Dulja valna duljina radara satelita Biomass omogućit će, kako kaže Cordey, 'pogled u dubinu šuma i drveća'.

Nova metoda mjerenja

Satelit težak 1,2 tone koristit će metodu sličnu CT skeniranju, analizirajući 'presjeke' kroz šume pri svakom preletu kako bi stvorio cjelovitu sliku količine drvne mase koja služi kao pokazatelj količine pohranjenog ugljikovog dioksida. Trenutno znanstvenici koriste fizička mjerenja pojedinačnih stabala i ekstrapoliraju podatke, što je izuzetno težak zadatak. Profesor Mat Disney sa Sveučilišta u Londonu naglašava da je riječ o 'ogromnom izazovu' jer je bez pomoći satelita gotovo nemoguće izmjeriti količinu ugljika u 1,5 trilijuna stabala diljem tropskih krajeva.

Podaci koje će satelit slati na Zemlju bit će potvrđeni dodatnim mjerenjima na terenu, čime će se osigurati njihova točnost. Unatoč godinama testiranja, lansiranje nosi svoje izazove. 'Neke komponente satelita su izuzetno velike, uključujući veliku antenu od 12 metara. To je kao da pokušavate otvoriti golemi kišobran u svemiru i nadamo se da će se sve glatko odviti', ističe Cordey.

Kako Europa još uvijek nema dovoljno razvijenu tehnologiju za izradu takvih antena, Airbus je angažirao američku tvrtku L3Harris Technologies, specijaliziranu za velike reflektorske sustave, da nadgleda izgradnju u postrojenju u Stevenageu.

Ako postavljanje satelita uspješno prođe, prvi podaci i karte očekuju se za otprilike šest mjeseci, a on će prikupljati podatke idućih pet godina. Te će godišnje karte prikazivati koliko je ugljika pohranjeno u šumama i koliko je drveća izgubljeno zbog njihova krčenja.

Revolucionarno rješenje

Jedna od ključnih prednosti ovog satelita njegova je sposobnost da vidi kroz oblake, što omogućava dosljedno i usporedivo promatranje šuma iz godine u godinu, a to je osobito važno za oblačna tropska područja, piše BBC.

Za znanstvenike koji više od dva desetljeća rade na ovom projektu lansiranje je vrhunac dugogodišnjeg truda. 'Ovo lansiranje i znanstveni potencijal jako su uzbudljivi prije svega jer će otkriti nešto što često uzimamo zdravo za gotovo – naše šume, naša stabla, i to kako ona doprinose procesima što upravljaju našim planetom, posebno onima što stoje iza klimatskih promjena, danas i u budućnosti presudno važnih', zaključuje Cordey.