Istina je da dugovječni kalendar, koji pokriva razdoblje od oko 5125 godina, a počinje 3114. prije Krista, završava svoje brojanje 21. prosinca 2012. S tim danom završit će 13. Bak'tun, posljednje razdoblje od oko 400 godina u majanskom kalendaru. No umjesto da se nastavi sljedećim Bak'tunom, kalendar će se tada jednostavno resetirati i početi ispočetka, baš kao što se brojčanik na starim automobilima resetira nakon prijeđenih 999999 kilometara i ponovno kreće od nule. Mi naravno znamo da se brojanje nastavlja od milijuntog kilometra, a ne od nule.

'Dakle, je li kraj 13. Bak'tuna kraj jednog dugog razdoblja? Jest. Jesu li Maje voljeli krajeve razdoblja? Jesu', rekao je William Saturno, stručnjak za arheologiju Maja na Bostonskom sveučilištu. 'Bi li oni ovaj kraj ciklusa smatrali strašno važnim? Nema sumnje. Najveći krajevi razdoblja su krajevi Bak'tuna. Međutim, predviđa li kalendar kraj svijeta? Ne. To smo mi izmislili.'

Emiliano Gallaga Murrieta, direktor Meksičkog nacionalnog instituta za antropologiju i povijest, kaže da je za Maje kraj dugog računanja vremena predstavljao kraj starog ciklusa i početak novog. 'To je isto kao kod Kineza. Sada smo u godini zeca, sljedeća će biti godina zmaja, a nakon nje neke druge životinje u kalendaru', rekao je Gallaga.

Kako je krenula histerija?

Pisanih zapisa o kraju 13. Bak'tuna ima vrlo malo. Zapravo većina stručnjaka za Maje navodi tek jedan – kamenu ploču na spomeniku broj šest nalazišta Tortuguero u meksičkoj državi Tabasco. No njegove poruke teško je precizno dešifrirati jer je dio znakova oštećen. Unatoč tome, znanstvenici su predstavili nekoliko prijevoda od kojih je najzanimljiviji onaj koji su sastavili Stephen Houston sa Sveučilišta Brown i David Stuart s Teksaškog sveučilišta u Austinu.

Prema prvoj interpretaciji ovog dvojca Maje su očekivali da će na kraju 13. Bak'tuna na Zemlju sići božanstvo. Što će se dogoditi nakon toga, nije jasno iako im se činilo da tekst najavljuje neko proročanstvo. Ovo tumačenje 1996. godine proširilo se brojnim new age stranicama i forumima te čak ušlo u neke knjige kao dokaz da majanski kalendar najavljuje kraj svijeta. No neka novija istraživanja američkog dvojca pokazala su da drevni tekstovi najvjerojatnije uopće ne sadrže nikakva proročanstva o 2012. Naprotiv, čini se da sporni posljednji znakovi zapravo govore o posveti spomenika broj šest.

U blogu koji je u listopadu posvetio svojim otkrićima Stuart piše: 'Mnogi tvrde da posljednji znakovi dugog teksta sadrže jedine zapise o tome što su drevni Maje imali reći ili predvidjeti o kraju Bak'tuna koncem 2012. Ja snosim dio odgovornosti za pozornost koju je privukao spomenik broj šest jer sam prije nekoliko godina objavio kratku analizu svakog znaka i odlomak nazvao 'Proročanstvo Tortuguera'. Tada nisam imao pojma da će to ubrzo pokrenuti pravu histeriju na mnogim new age stranicama, forumima te čak naći mjesta u nekim knjigama.'

Zapis je nalik na sportsku komemoraciju

U istom blogu Stuart sadržaj teksta na spomeniku šest uspoređuje s nastojanjem novinara da ovjekovječi pobjedu New York Yankeesa nad Philadelphia Philliesima 1950. godine koje bi moglo ovako izgledati:

'Sedmog listopada 1950. New York Yankeesi su pobijedili Philadelphia Philliese i osvojili Svjetski kup. To se dogodilo 29 godina nakon prve pobjede Yankeesa u Svjetskom kupu 1921. Dakle, 50 godina prije 2000. godine Yankeesi su pobijedili u Svjetskom kupu.'

Kada se događaj opiše na ovakav način, ističe Stuart, tekst spominje buduće važno povijesno vrijeme – 50. obljetnicu pobjede, međutim zapravo se referira na događaj koji se već odigrao – na utakmicu iz 1950.

'Tako su strukturirani mnogi tekstovi Maja, uključujući i spomenik šest iz Tortuguera', objasnio je Stuart.

Prema Gallagi takav način pisanja Maja nas danas zbunjuje jer smo mi navikli čitati doslovne poruke jednostavnih struktura. Dakle, čak i ako spomenik šest spominje dolazak božanstva, on ne znači kraj svijeta.

'Ti su tekstovi napisani na poetski način te naglašeno poetski poručuju da će 21. prosinca 2012. doći bog i započeti novi ciklus: stari svijet će umrijeti, a novi se roditi', zaključio je Gallaga.