Naime, ako smo jednu stvar mogli naučiti posjetivši ovogodišnju manifestaciju digitalne i analogne zabave održanu na Zagrebačkom Velesajmu, onda je to da industrija zabave korača prema naprijed. To, naravno, nije bilo od presudne važnosti velikoj većini od 65.000 posjetitelja koji spadaju među najotvorenije obožavatelje videoigara – djeci.

Njima je prilika da se ogrebu za pokoji giveaway ili isprobaju igre koje još nisu došle na tržište, puno važnija od sagledavanja stanja hrvatske industrije igara, iako bi, s obzirom na situaciju, mogli početi razmišljati i o tome.

Biznis razvoja i distribucije digitalnih igara neizmjerno je profitna struka. Tome će posvjedočiti niz veterana ovdašnje industrije videoigara koji će s radošću napomenuti da je to najbolji posao ikad. To je do neke mjere zbilja istina, iako ni u kojem smislu ne spada u svjetonazor koji je najlakše pripisati prosječnom kopaču kanala, gdje se kvantiteta obično jednači kvaliteti, dijelom zato što izrada igre spada u maglovitu domenu umjetnosti.

'Umjetnost!? Želiš li nam reći da se isplati biti umjetnik?' kaže moja zamišljena publika sačinjena od čitateljstva i pokojeg člana uže rodbine. Pa, u vrlo apstraktnom smislu - da! Škripavo i ezoterično naličje videoigre u konačnici se vrti oko maštovitosti, kreativnosti i mogućnosti baratanja modernim tehnologijama. Ono što je čini zbilja drukčijom od više-manje svega ostalog je to što za njeno stvaranje, pored računala, ne morate imati apsolutno ništa.

Većina alata i uputstava dostupna je online, hrpa ljudi spremnih da vam pomogne cijelo je vrijeme prisutna na forumima diljem svijeta, a stvari koje bi vas mogle spriječiti pri izradi igara su anksioznost, manjak mašte, manjak računala te najmrskiji neprijatelj skoro svake vrste rada – višak novca u džepu.

Zbog čega se onda svi ne bave izradom videoigara? Pa, odgovor na to pitanje je dosta složene prirode. Starijim generacijama u ovim krajevima ni na kraj pameti nije da se u izradi 'igrica' može nešto zaraditi, tako da oni otpadaju u startu. Mladi ljudi bez predznanja o dizajnu videoigara vrlo su često već u vrtlogu života sačinjenog od tisuću drugih obveza, pa se i ne stižu baviti tim poslom. Konačno, tu je masa mladih koje ta struka jednostavno - ne zanima.

Ali znate li koji je tu 'keč'? Skoro svaka imalo informatički pismena osoba voli se igrati. Svatko živ ima smartfon i ponekad ubije malo vremena zabavljajući se u Candy Crush Sagi ili nekom drugom usputnom naslovu. Poanta je da je tržište videoigara enormno. I što je najvažnije, proizvodnjom videoigre ne ograničavate se samo na našu zemlju ili regiju. Vaš naslov se putem popularnih distribucijskih kanala može prodati bilo gdje.

Drugim riječima, niste ograničeni faktorom koji bi neku drugu vrstu biznisa mogao usporiti i na našim prostorima čest je razlog ne upuštanja u većinu privatnih poslova, a to je manjak sredstava. Ne vjerujete mi? Pogledajte samo broj mladih timova koji su na Reboot InfoGameru predstavili svoje projekte, a iza sebe nemaju ništa osim volje za uspjehom, ideju i igru koju svim silama nastoje dovršiti. Jasno, sama činjenica da su se primili posla, ne znači da će naslov na kojem rade automatski postati globalni hit koji će im zaraditi milijune.

Igra može, oprostite mi na izrazu, ispasti sranje. No kao i kod svakog neuspjeha, nije sve crno. Prodaja će, hoćeš-nećeš, biti prisutna te će u većini slučajeva developeru omogućiti da pokrije troškove.

Uglavnom, mogao bih nastaviti drviti o isplativosti izrade igara za PC, mobilne uređaje i konzole, no to bi me dodatno udaljilo od misli vodilje iza ovotjedne kolumne. Toliko sam se zadržao na opisima same čarolije izrade igara zato da bih dokazao da se ne radi o nečemu mističnom, već samo o upornom radu, mašti i ljubavi prema poslu. Kako se to projiciralo na ovogodišnji InfoGamer? Vrlo dobro, rekao bih. Domaći sajam videoigara svake godine privlači sve više publike, što znači da digitalna zabava čak i kod nas raste kao biznis i kao kultura.

Ako ste ikad razmišljali o tome da bi bilo dobro početi se baviti razvojem videoigara, budite uvjereni da za to nikad nije bilo bolje vrijeme nego sad. I da, čak i ako živite u Hrvatskoj. Gejming nije prodaja keramičkih suvenira – to je globalni biznis u kojem se inovacija i kreativnost i te kako isplate. Pitanje je jedino želite li se i vi odvažiti i pokušati učiniti nešto zbilja posebno.

E sad, na kraju priče dolazimo do pitanja koliko zapravo nezavisni razvojni timovi pridonose statusu Hrvatske kao zemlje u kojoj se isplati razvijati videoigre. Relativno malo. Velik broj timova bazu ima u inozemstvu kako bi izbjegli muku ovdašnje birokracije. Ostali pridonose statusu Lijepe Naše kao rodne grude franšiza koje su zavoljeli gejmeri diljem svijeta. Uostalom, i da se na trepavice postavite, ne možete, barem na papiru, biti veći patrioti od Croteama.

Šalu na stranu, najpoznatiji timovi u Hrvatskoj imaju i te kakav utjecaj na indie sceni, a InfoGamer kao sajam dodatno ističe našu zemlju kao mjesto odakle dolaze solidni naslovi. Velik doprinos cijelom dojmu daje i konferencija Reboot Develop koja već nekoliko godina okuplja neke od najpoznatijih imena nezavisne industrije videoigara.

Hoćemo li s vremenom postati centar EU-a za videoigre, pretvorivši se u drugu Poljsku? Teško. Ono što je sigurno, doduše, jest da će sajmovi poput InfoGamera i globalno poznati timovi mladih entuzijasta i veterana koji razvijaju igre za globalno tržište, s vremenom motivirati druge da se prime posla i pokažu, barem onima koji to ne vjeruju – da je i u Hrvatskoj moguće napraviti vrhunsku videoigru.