Splićanka Nataša Vučemilović-Alagić asistentica je u Grupi za računalne bioznanosti Zavoda za fizičku kemiju Instituta Ruđer Bošković. U suradnji s njemačkim Sveučilištem Friedrich-Alexander na Ruđeru priprema i doktorsku disertaciju 'Modeliranje prostorno-zatočenih ionskih tekućina'. Trenutno je, kaže, u završnoj fazi pisanja i poliranja teze koju će braniti na FAU u Njemačkoj.

'Svaka sol sastoji se od pozitivnog i negativnog iona, pa tako i kuhinjska sol. Ionske tekućine kojima se bavim također su soli, samo rastopljene. One su tekuće i to ih čini drugačijima od kuhinjske soli koja se na sobnoj temperaturi nalazi u kristalićima', objašnjava Nataša. Ona ih modelira, simulira koristeći molekularnu dinamiku, a svojstva ionskih tekućina istražuje rabeći računalo.

'Cilj je predvidjeti neka svojstva te s kolegama istražiti kako se te tekućine ponašaju u različitim okolišima, na primjer u katalizi', kaže Nataša, polaznica ovogodišnje Akademije Ujedinjenih naroda s temom 'UN i globalni ciljevi održivog razvoja do 2030. godine'.

Riječ je o seriji predavanja podijeljenih u dva dijela: prvi dio čine predavanja vezana uz rad UN-a, a drugi dio prilagođen je temi koja je svake godine drugačija. Ove godine to je održivi razvoj. Situacija s koronavirusom odgodila je početak predavanja, no razni materijali dostupni su na stranici Akademije.

'Ciljevi održivog razvoja su smanjenje siromaštva i gladi, kvalitetno obrazovanje, spolna ravnopravnost, čista voda, prihvatljive cijene energije, klimatske akcije, jake institucije...', nabraja Nataša. Izvješće vezeno za zemlje EU-a govori nam koji su izazovi pred Hrvatskom, posebno u pogledu industrijskih inovacija i infrastrukture. Polaznici Akademije imaju priliku slušati i raspravljati o tome sa stručnjacima i širiti svoje vidike.

'Deset godina dovoljno je ako posložimo prioritete, a to je nužno', kaže Nataša. Održivi razvoj direktno je povezan s ovime čime se ona bavi na Ruđeru jer se ionske tekućine zbog svojih izuzetnih svojstava klasificiraju kao 'zelena otapala'.

'Ionske tekućine još se zovu dizajnerska otapala jer možemo 'štimati' njihova svojstva. Pa tako i ono da budu što manje štetna za okoliš', objašnjava Nataša. 'U jednom od objavljenih članka upravo govorimo o proizvodnji vodika reakcijom koja se događa u tankom sloju ionske tekućine, a vodik se smatra jednom od vodećih alternativa fosilnim gorivima.'

Njezina je mentorica profesorica na Sveučilištu u Erlangenu pa Nataša često odlazi u Njemačku na studijska putovanja i blisko surađuje s pionirima istraživanja o ionskim tekućinama, vodećim ekspertima u tom području.

'Iako smo na početku istraživanja o ionskim tekućinama, razna istraživanja u kojima se one koriste već su patentirana, poput raznih baterija i superkapacitora... Sigurno ćemo još puno čuti o njima', uvjerena je Nataša. Tema kojom se ona bavi jako je interdisciplinarna i široko primjenjiva.

'Nadam se da ću u budućnosti imati priliku prenijeti svoje stečeno znanje te ga usavršiti, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu', kaže Nataša.

Njezina disertacija želi uspostaviti računalni model i transferabilni protokol za potpunu karakterizaciju prostorne i vremenske ovisnosti fizikalnih svojstava prostorno-zatočenih ionskih tekućina. Na to možete kimati glavom praveći se da razumijete ili pitati o čemu je riječ...

'Reakcija izmjene vode i plina, ili WGSR, tehnološki je najvažnija reakcija koja se temelji na pretvorbi vode i ugljikova monoksida u vodik i ugljikov dioksid', objašnjava Nataša. 'U klasičnim primjenama odvija se na visokim temperaturama i uz relativno malu iskoristivost. Alternativna izvedba iste reakcije odvija se u tankim filmovima ionske tekućine na čvrstim površinama poroznih materijala (SILP). To omogućuje proizvodnju vodika u kontinuiranom toku na niskim temperaturama s izrazito visokim stupnjem pretvorbe.'

Znanost je uzima najviše vremena, no do pojave pandemije uvijek je našla poneki slobodan trenutak za balet, njezinu ljubav od malih nogu.

'Kao malo plesala sam balet četiri godine i uvijek sam žalila što nisam nastavila s time. Tražila sam neku rekreaciju i u Zagrebu naišla na nekoliko studija koji u ponudi imaju i balet. Sad plešem dvaput tjedno i jako sam zadovoljna', kaže Nataša.

Sama će za sebe reći da je društvena osoba. Je li joj teško pala ova izolacija?

'Bliži se kraj mog doktorata pa nisam imala baš puno slobodnog vremena. Većinom sam ga koristila za online kvizove s prijateljima, gledanje starih filmova s mamom i čitanje', kaže Nataša. Dragi su joj, veli, autori iz regije: Kiš, Andrić, Ujević, Pupačić, Kovač, a kad bi baš morala izdvojiti, najdraže su joj knjige 'Tvrđava' Meše Selimovića i 'Prorok' Halila Džubrana.

'U izolaciji sam čitala 'Braću Karamazove', a zadnje knjige koje sam kupila bile su 'Ljudi u mračnim vremenima' Hannah Ardent i poezija Czesława Miłosza', otkriva Nataša. 'Bila je to kombinacija za deset, to izrazito lucidno promišljanje Hanne Arendt i ta poljska nostalgija koju Milosz sjajno prenosi.'