Posljednjih godina sjeverni magnetski pol pomiče se od Kanade prema Sibiru. Ovo brzo kretanje zahtijeva i češća ažuriranja navigacijskih sustava, uključujući one koji upravljaju funkcijama mapiranja na pametnim telefonima. Tim znanstvenika sa Sveučilišta u Leedsu to ponašanje objašnjava nadmetanjem dviju magnetskih 'masa' na rubu Zemljine vanjske jezgre, piše BBC News.

Promjene protoka rastaljenog materijala u unutrašnjosti planeta izmijenile su snagu gore navedenih područja negativnog magnetskog toka.

'Ova promjena u obrascu protoka oslabila je zakrpu pod Kanadom i tako malo povećala snagu flastera ispod Sibira', objasnio je dr. Phil Livermore. 'Zbog toga je Sjeverni pol napustio svoju poziciju iznad kanadskog Arktika i prešao međunarodnu datumsku liniju. Sjeverna Rusija pobjeđuje u toj igri potezanja konopca.'

Zemlja ima tri pola na vrhu planete. Geografski pol je točka u kojoj rotacijska os probada Zemljinu površinu, odnosno sjecište geografskih meridijana. Geomagnetski pol je točka presjeka slobodne zemljine površine i osi magnetskog dipola koji najbolje aproksimira Zemljino magnetsko polje. Os dipola prolazi Zemljinim središtem, a prema osi rotacije priklonjena je oko 11,5 stupnjeva. Sjeverni geomagnetski pola nalazi se na sjeverozapadnom Grenlandu, a južni na Antarktici.

Postoji i Zemljin magnetski pol, točka u kojoj je Zemljino magnetsko polje okomito. Ti magnetski polovi tijekom vremena mijenjaju svoj položaj, u prosjeku nekoliko desetaka kilometara godišnje. Kad ga je 1830. identificirao istraživač James, nalazio se na kanadskom teritoriju Nunavut.

U ta se vremena magnetski pol nije pomicao brzo. Ubrzavati je počeo devedesetih godina prošlog stoljeća, da bi krajem 2017. prešao datumsku crtu. U tom se procesu našao na samo nekoliko stotina kilometara od zemljopisnog pola.

Koristeći podatke sa satelita koji su posljednjih 20 godina mjerili Zemljino magnetsko polje, dr. Livermore i njegovi kolege pokušali su modelirati lutanja Sjevernog magnetskog pola.

Svoja su zapažanja predstavili prije dvije godine na sastanku Američke geofizičke unije. Sugerirali su da bi to ubrzanje moglo imati veze s mlazom rastopljenog materijala u vanjskoj Zemljinoj jezgri.

'Mlaz je vezan uz prilično visoke sjeverne širine, a promjena protoka u vanjskoj jezgri, odgovorna za promjenu položaja pola, nalazi se južnije', rekao je dr. Livermore. 'Tu je i vremenski problem. Mlazno ubrzanje javlja se u ovom stoljeću, a ubrzanje polova počelo je devedesetih.'

Najnovije modeliranje pokazuje da će se pol nastaviti pomicati prema Rusiji, ali i da će s vremenom usporavati. Pri najvećim brzinama, kreće se 50 do 60 km godišnje.

'Možemo samo nagađati hoće li se jednom vratiti na staro mjesto', kaže znanstvenik iz Leedsa.

Zbog tih pomicanja američki Nacionalni geofizički podatkovni centar i Britanski geološki zavod lani su ažurirali takozvani Svjetski magnetski model, veliki prostorni prikaz Zemljinog magnetskog polja.

Ovaj model integriran je u sve navigacijske uređaje, uključujući moderne pametne telefone kako bi se ispravili eventualne pogreške lokalnih mjerenja.