Astronomi su upravo otkrili najveći kozmički objekt u poznatom svemiru. Riječ je o radiogalaksiji kapitalcu, udaljenoj tri milijarde svjetlosnih godina od Zemlje. Alkionej je velik čak pet magaparseka, odnosno 16,3 milijuna svjetlosnih godina.

Korak dalje

Galaksija Alkionej u prvi kadar smješta relativno slabo razumijevanje velikih galaksija, odnosno razloga zbog kojih su dosegle tako velike dimenzije. Otkriće ovakvog titana također pruža načine na koje razumjeti divovske radiogalaksije, kao i međuzvjezdanu tvar koja ispunjava velike 'praznine' u svemiru.

Divovske radiogalaksije sastoje se od galaksije domaćina, odnosno roja zvijezda koje kruže oko supermasivne crne rupe, kao i kolosalnih mlazova i resa što se protežu iz galaktičkog centra. Zmajevi i rese što vrše interakciju s intergalaktičkim medijem služe kao sinkrotron koji ubrzava elektrone potrebne za emitiranje radiovalova, a prilično smo sigurni da je uzrok mlazova sama supermasivna crna rupa u sredini galaksije. Crnu rupu nazivamo aktivnom dok usisava tvar i formira ogroman akreacijski disk užarene prašine i plinova.

Science Alert naglašava da dio tvari koja se nađe u akreacijskom disku ne završi na drugoj strani horizonta događanja. Mali dio nekako se progura iz unutarnjeg područja prema polovima na kojima se izbija u svemir u obliku ionizirane plazme brzinama blizu brzini svjetlosti. Ovi mlazovi mogu proputovati velike udaljenosti prije nego što se prošire u ogromne režnjeve ili rese koji izbijaju radiovalove.

Proces izbijanja plazme je uobičajena pojava kojoj možemo svjedočiti kod naše 'domaće' crne rupe u sredini Mliječnog puta. Ono što ne znamo je, doduše, zašto u nekim galaksijama ti režnjevi postanu kolosalni te sežu nekoliko megaparseka u svemir. Galaksije s masivnim režnjevima zovu se radiogalaksije, a najviše o njihovoj prirodi možemo saznati od najvećih među njima.

'Ako postoje karakteristike koje galaksiju čine kandidatom za kategoriju radiogalaksije, onda bismo ih trebali lakše uočiti kod najvećih primjera ovih kozmičkih divova', kažu članovi znanstvenog tima što ga predvodi Martijn Oel na Sveučilištu Leiden iz Nizozemske. Njihov rad prihvaćen je za skorašnju objavu u časopisu Astronomy & Astrophysics.

'Također moramo obratiti pažnju na područja koja su povoljna za rast radiogalaksija, mjesta na kojima možemo pronaći najveće primjere poput Alkioneja', nadodaju stručnjaci.

Tim je ove karakteristike počeo tražiti u podacima koje je očitao LOFAR, također poznat kao LOw Frequency ARray, međuzvjezdana mreža koju čini oko 20.000 radioantena smještenih na 52 lokacije u Europi. Nakon obrade podataka i eliminacije kompaktnih radioizvora, koji mogu remetiti otkrivanje velikih radiorežnjeva, znanstvenici su uspjeli eliminirati i potencijalnu optičku distorziju. Nastale slike galaksije predstavljaju najprecizniji slučaj pretrage udaljenih galaktičkih režnjeva. Nakon toga su pregledali ispisane slike i na njima prepoznali najveću galaksiju u poznatom svemiru - Alkioneja.

Nakon što su analizirali režnjeve pogled su uputili prema galaksiji domaćinu, relativno uobičajenoj eliptičkoj galaksiji upletenoj u niti kozmičke mreže s kozmičkim središtem 400 milijuna puta masivnijim od Sunca. Zanimljiva stvar je to što su očitanja pokazala da se radi o prosječnoj, čak manjoj radiogalaksiji, što je postavilo novo pitanje - zbog čega su onda radiorežnjevi toliko veliki.

Rješenje misterija

'Ako ne gledamo geometriju, Alkionej i njegov domaćin su sumnjivo 'obični'. Skoro sve izmjerene vrijednosti zapravo su na nižem dijelu spektra za radiogalaksije', kažu znanstvenici, dodajući: 'Upravo zato smatramo da za veliku galaksiju nije potrebno imati divovske crne rupe niti veliku moć izbijanja radiovalova.'

Rješenje ovog misterija vjerojatno leži u okružju - Alkionej je smješten u dijelu svemira koji je manje gustoće od prosjeka te koji dozvoljava neobičnu ekspanziju. Druga vjerojatnost je to da kozmička mreža ima zasad nepoznat utjecaj na rast objekta.

Što god stajalo iza gigantske galaksije, znanstvenici vjeruju da Alkionej raste te da će nastaviti rasti. Znanstveni rad možete pronaći na arXivu.