Gongova analiza o populističkoj ponudi i reakcijama mladih birača na parlamentarnim izborima 2024. pokazala je da se Domovinski pokret ističe kao najjači populistički akter u Hrvatskoj, a slijede Pravo i Pravda slijedi. Kako Gong navodi, Most se ne može smatrati populističkom strankom jer ne naglašava povezanost s narodom, već samo anti-elitizam. 'Fokus grupe mladih birača pokazuju da, iako su nezadovoljni politikom i skloniji kritikama političara, odbijaju populističke poruke o narodnom zajedništvu, smatrajući ih manipulativnim. Mladi nisu skloni populizmu, osim u dijelu koji se tiče anti-elitizma', priopćili su iz Gonga
Domovinski pokret se učestalim pozivanjem na narodno zajedništvo i politički anti-elitizam u svojim Facebook objavama pokazao najistaknutijim hrvatskim populističkim akterom, a prati ih Pravo i Pravda (Mislav Kolakušić). Most se, pak ne može smatrati populističkom strankom, jer ne ističe povezanost s narodom.
Rezultati su to Gongove 'Analize populističke ponude i potražnje na parlamentarnim izborima 2024. godine', u kojoj se, kroz fokus grupe s mladima, provjerilo kako mladi birači reagiraju na populističke poruke koje politički kandidati plasiraju tijekom svojih izbornih kampanja na društvenim mrežama. Unatoč utvrđivanju negativnog poimanja politike i stanja u državi kod mladih birača s fokus grupa, oni su populističku komunikaciju Domovinskog pokreta smatrali 'manipulacijom birača i floskulama'.
Kada govorimo o populizmu, moguće je razlikovati populizam kao oblik komunikacijske strategije, gdje se pozitivno vrednuje homogeni narod, te populizam kao ideologiju, u kojoj se uspostavlja antagonistički odnos između pozitivnog naroda i negativnih političkih elita (anti-elitizam). Međutim, populizam u Hrvatskoj i dalje ostaje uglavnom neistražen, s malim brojem istraživanja koja ispituju biračku potražnju populizma. Pritom je pogotovo neistražena podložnost mladih birača na populističke poruke.
vezane vijesti
Rezultati analize
Kako bi se istražila reakcija mladih na populističke poruke, najprije je bilo potrebno utvrditi populističku ponudu. Za period od 1. ožujka do 16. travnja prikupljeno je 799 objava, objavljenih sa šest Facebook računa političkih stranaka (HDZ, SDP, Domovinski pokret, Most, Možemo te Pravo i pravda), kako bi se razaznalo koje se stranke po svojem komunikacijskom stilu i sadržaju mogu smatrati populističkima.
Analizom političke komunikacije promatranih političkih stranaka utvrđeno je da HDZ, SDP i Možemo nikada ne spominju narativ o postojanju antagonističkog odnosa između naroda i političkih elita. Također, iznimno rijetko spominju narodno zajedništvo u pozitivnom smislu, zbog čega ih se ne može proglasiti populističkim akterima u komunikacijskom ili ideološkom smislu. Most se kao stranka istaknuo s isticanjem negativnog viđenja političara (anti-elitizam), ali bez isticanja pozitivno vrednovanog naroda. Time ga nije moguće definirati pravom populističkom strankom, već anti-elitističkom strankom.
Nasuprot su tih stranaka Domovinski pokret te Pravo i pravda. Domovinski je pokret u 35% svojih objava (39 od 112) isticao narodno zajedništvo u pozitivnom svjetlu, a u 29 posto objava (32 od 112) anti-elitistički stav, negativno prikazujući sve političare. Ukupno je 21 posto objava (23 od 112) uspostavilo antagonistički odnos naroda i političara, što Domovinski pokret čini populistima u komunikacijskom i ideološkom smislu. Prati ih Pravo i pravda, koja je u 12.50 posto objava (7 od 56) pozitivno vrednovala narod, u 27 posto objava (16 od 56) negativno prikazivala političare, a u devet posto objava (5 od 56) uspostavila antagonistički odnos ovih dviju skupina.
Navedeni su uvidi zatim bili iskorišteni kako bi se pripremile tri fokus grupe s 19 mladih birača i biračica u Rijeci, Osijeku i Zagrebu. Rezultati fokus grupa ukazuju na prevladavajuće negativno poimanje društvenog i političkog stanja u Hrvatskoj među mladima, obilježenog nepovjerenjem u političare i političke stranke, nezadovoljstvom njihovim radom, razočaranjem u mogućnost promjene, frustracijom s vlastitom nemoći utjecanja na politiku te uvjerenjem kako političari i političke stranke ne rade u interesu građana. Osim toga, prevladalo je uvjerenje kako hrvatskom društvu prijete konzervativne sile, koje ugrožavaju ženska prava, LGBTQ zajednicu i osobne slobode, te strani radnici, koji su kulturno nespojivi s hrvatskim društvom.
Uočeni sentiment predstavlja pogodno tlo za širenje populizma, zbog čega se moglo očekivati da će sudionici fokus grupa pozitivno reagirati na populističke izjave kojima su bili izloženi. Međutim, pokazalo se da su im izjave koje ističu narodno zajedništvo odbojne, jer predstavljaju oblik emocionalne manipulacije građanima. Pozitivno su reagirali samo na one izjave koje kritiziraju i prozivaju druge političare i stranke.
U konačnici se pokazalo da su mladi birači podložni pojedinim aspektima populizma, ali ne zato što posjeduju populistički svjetonazor, već jer se njihovi negativni stavovi prema političarima preklapaju s populističkim isticanjem anti-elitizma. Time je utvrđeno da mladi iz ovih fokus grupa odbacuju jednu od temeljnih dimenzija populizma, pozitivno percipiranje naroda, zbog čega ih se ne može smatrati biračima sklonima populizmu
