Čini se da je NASA-in prototip planetarne obrane DART izazvao malo kozmičkog kaosa. Zahvaljujući nekim opažanjima svemirskog teleskopa Hubble, znanstvenici su i dalje iznenađeni NASA-inom misijom DART. Ovog puta zbog toga što je nakon udara letjelice u asteroid Dimorphos nastao roj kamenih gromada, a za koje se čini da su izbačene iz ciljanog asteroida nakon udara.

U rujnu prošle godine NASA je pokrenula misiju koja bi se na prvi pogled mogla činiti proturječnom svemu što znamo o istraživanju svemira. Agencija je lansirala svemirsku letjelicu izravno u asteroid. Letjelica nije preživjela, ali ovaj metalni avanturist, nazvan DART, što je kratica za Double Asteroid Redirection Test, imao je vrlo važnu svrhu - bio je to NASA-in prvi korak u razvoju ambicioznog planetarnog obrambenog sustava.

Ukratko, cilj DART-a bio je vidjeti hoće li prinudno slijetanje letjelice na relativno mali asteroid po imenu Dimorphos promijeniti njegovu orbitu oko većeg asteroida, Didymosa. Ne samo da je misija bila izvanredan uspjeh, nego se također čini da je to dar koji nastavlja davati. Od tada smo dosta naučili o udarima svemirskih stijena i kako bi točno budući obrambeni mehanizam Zemlje mogao funkcionirati.

NASA je sada objavila da nam je DART ponovno pružio neke intrigantne informacije. Koristeći snažnu optiku svemirskog teleskopa Hubble, astronomi su otkrili da je udar sonde o Dimorphos, koji se dogodio dok je letjela brzinom od oko 22.530 km/h, proizveo ‘roj gromada’. Moguće je, kaže agencija, da su ove krhotine došle sa samog asteroida.

‘Ovo nam prvi put govori što se događa kada udarite u asteroid i vidite materijal koji nastaje’, rekao je u izjavi David Jewitt, planetarni znanstvenik sa Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu, fokusiran na studije utjecaja DART-a.

Međutim priopćenje za tisak o ovim rezultatima ističe da gromade vjerojatno nisu razbijene kao rezultat DART-ovog sudara s Dimorphosom, već da su postojale na površini asteroida i samo su se raspršile nakon udara. Zapravo, DART-ova konačna slika asteroida prije njegovog pada, snimljena dvije sekunde prije udara, pokazuje takve mini stijene i krhotine koje su već prisutne na Dimorphosu.

Prema NASA-inom priopćenju, do izbacivanja kamenih gromada moglo je doći ili zbog onoga što je poznato kao izbačeni oblak nastao sudarom ili zbog seizmičkog vala koji ih je otresao. Potonje bi bilo slično onome što bi se dogodilo da udarite čekićem o labavu stjenovitu površinu, uzrokujući da se malo kamenje slobodno trese po površini.

Što se tiče samih gromada, Jewitt i njegovi kolege istraživači identificirali su 37 slobodnih stijena koje izviru iz Dimorphosa, a promjera su od 0,9 do 6,7 metara i imaju masu od oko 0,1 posto ukupne mase asteroida. Čini se da se ovi objekti udaljavaju od svog izvora brzinom od nešto više od pola milje na sat (0,8 km/h), što NASA uspoređuje s ‘otprilike brzinom hoda goleme kornjače’.

‘Ovo je spektakularno opažanje, puno bolje nego što sam očekivao’, rekao je Jewitt. ‘Vidimo oblak kamenih gromada kako odnose masu i energiju dalje od mete udara. Brojevi, veličine i oblici gromada su u skladu s tim da su udarom srušene s površine Dimorphosa.'

Više detalja pročitajte u NASA-inom priopćenju o ovom saznanju.