MISTERIJ VELIKOG PADA

Što se stvarno dogodilo s civilizacijom Maja?

13.11.2012 u 07:00

Bionic
Reading

Mnoge su civilizacije u povijesti imale svoje uspone i padove, no malo koja je iščezla tako iznenada i tako temeljito kao kultura Maja

Što je krenulo krivo?

Odgovor na ovo pitanje pokušali su dati mnogi znanstvenici. Najnovija istraživanja pokazuju da su veliku kulturu, koja je stoljećima cvjetala u mnogim aspektima, uništile klimatske promjene i društvene aktivnosti, a ne neke katastrofe poput vulkanskih erupcija, oluja ili bolesti. Suočeni sa strašnim, dugotrajnim sušama, Maje su jednostavno pokupili svoje stvari i odselili.

Civilizacija Maja svoj je vrhunac dosegnula između 300. i 600. godine nove ere. U tom tzv. klasičnom razdoblju od Gvatemale, preko Beliza do Jukatana niknulo je 60-ak gradova u kojima je živjelo između 60 i 70 tisuća stanovnika. Izgradili su svetišta, igrališta i složene sustave skladištenja vode; raspravljali su o filozofiji, uživali u prvoj vrućoj čokoladi na svijetu i razvili vrlo precizan astronomski kalendar koji su neki krivo interpretirali pa zaključili da predviđa kraj svijeta u prosincu 2012. Poljoprivreda je također cvjetala – padine brežuljaka pretvorene su u terase s kojih se hranila sve brojnija populacija.

No zatim se dogodio pad koji je trajao više od dva stoljeća. Do 1100. nekada napredni gradovi postali su pusti. Zašto su se Maje odselili i kamo su otišli?

Složeni razlozi

Kada su u 19. stoljeću arheolozi počeli iskapati prve srednjoameričke ruine pojavile su se brojne teorije o katastrofičnim uzrocima propasti Maja. Međutim, nove studije otkrivaju da su ti razlozi bili brojni i složeni – od prenapučenosti i ratova do suše i gladi.

Prema posljednjem istraživanju, predstavljenom u novom broju časopisa Science, klimatske promjene odigrale su ključnu ulogu u ovom procesu, a Maje su i sami bili djelomično odgovorni za njih. Dugotrajne suše izazvale su probleme u poljoprivredi i nestabilnost koja je rezultirala ratom i padom velikih gradova. Nakon političkog pada nastupila je još jedna velika suša koja je onemogućila oporavak civilizacije.

Ova teorija nije nova; neki su je znanstvenici već ranije potkrijepili određenim dokazima. Međutim, u novoj studiji stručnjaci su proveli dosad najpreciznije analize vremenskih prilika i razmjera suša zapisane u spiljama te pokušali složiti cijeli mozaik priče o propasti Maja.

Spilja Yok Balum

Međunarodni tim na čelu s Douglasom Kennettom, antropologom s Pennsylvania State Universityja uzeo je uzorke stalagmita u spilji Yok Balum koja je otkrivena nedaleko od drevnog naselja Maja (slika desno). Stalagmiti, koji se stvaraju taloženjem minerala u vodi koja kaplje odozgora, rastu brže u kišnijim godinama. Stoga su dobri indikatori klimatskih okolnosti. Jedan od prikupljenih uzoraka toliko je velik i star da pokazuje kakve su bile vremenske promjene u posljednja dva tisućljeća.

Autori studije pišu da su njihove analize utvrdile da je rano klasično razdoblje Maja bilo neobično vlažno, vlažnije od prethodnih tisuću godina. Tijekom tog razdoblja, od 440. do 660, populacija je rasla i niknuli su gradovi. Sva važnija postignuća civilizacije Maja ostvarena su u tih 200-tinjak godina. No stalagmiti otkrivaju da su ova dva stoljeća zapravo bila anomalija. 'Majanski sustavi bili su utemeljeni na uzorcima vremena u kojima je bilo obilje kiša', rekao je Kennett i dodao: 'Kada su se uzorci promijenili, više se nisu mogli održavati.'

Nepovjerenje i nestabilnost

Vjerski i politički sustav Maja temeljio se na vjerovanju da vladari izravno komuniciraju s bogovima. Kada ta komunikacija više nije stvarala kiše i žetve, razvile su se napetosti. Primjerice u samo 25 godina od 750. do 775. 39 zaraćenih vladara naručilo je isto toliko kamenih spomenika koji svjedoče o sukobima, ratovima i strateškim savezima. No okolnosti su s vremenom postale još teže. Od 1020. do 1100. regiju je zahvatila najdulja suša u dvije tisuće godina. S njom su pali urodi, a nastupili glad, iseljavanje i pomor. Do dolaska konkvistadora u 16. stoljeću, broj Maja u unutrašnjosti pao je za 90 posto, a brojni gradovi bili su već napušteni.

Ljudski utjecaj na klimu

Znanstvenici smatraju da su Maje djelomično i sami uzrokovali klimatske promjene i suše. 'U regiji su živjeli deseci milijuna ljudi koji su gradili gradove i farme na račun šuma', naglasio je klimatolog Benjamin I. Cook. Njegove računalne simulacije pokazale su da je sječa šuma prekinula prirodni ciklus toka vlage iz tla u atmosferu i lokalno smanjila vlažnost za katastrofalnih pet do 15 posto. Kada se tome pribroje prirodni trendovi, jasno je da je situacija bila neizdrživa. Cook upozorava da nam se slično može dogoditi i danas.

Zašto se Maje nisu oporavili?

Prema istraživanju koje je u kolovozu u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences objavio Billie Lee Turner, civilizacija Maja nije prestala postojati ni nakon pada gradova ni nakon dolaska konkvistadora. 'U tom području još postoje ljudi naroda Maja. Njihova kultura i tradicije su se održali, međutim, gradovi nisu', rekao je Turner koji smatra da je jedan od rijetkih sličnih povijesnih primjera tako radikalnog iseljavanja kambodžanski grad Angkor Wat iz 15. stoljeća.

Iako su se vremenske prilike u regiji s vremenom popravile, stanovništvo se nije vratilo u gradove. Zašto? Prema Turneru Maje su nastanili obale i vjerojatno zaboravili na gradove. Život u umjerenoj klimi priobalja bio je ugodniji i sigurniji – nije bilo katastrofalnih potresa i bolesti, a s vremenom su se promijenile i trgovinske rute.