Prije 50 godina, 20. srpnja 1969. godine, astronauti Neil Armstrong i Buzz Aldrin kročili su iz malog lunarnog modula na površinu Mjeseca.

Apollo 11 bila je deveta od ukupno 14 misija u tom programu, dotad najopasnija i najambicioznija. Iako je svijet gledao Armstronga i Aldrina u televizijskom prijenosu uživo, brojne pojedinosti o toj misiji postale su poznate tek nakon što se posada vratila na Zemlju. Neke su pomalo šašave, druge nemalo zastrašujuće. Pogledajte koje su vam poznate od prije, a koje dosad još niste čuli.

Prvi obrok astronauta na Mjesecu? Slanina i kava. Općenito, astronauti u misijama Apollo jeli su puno sušene govedine i povrća. Članovi misije Apollo 11 bili su prvi koji su imali toplu vodu u svemiru i koji su hranu jeli žlicom, umjesto da ju cijede iz vrećice. Obroci su bili označeni raznim bojama i po danima te pojedinačno upakirani.

Ali, nisu imali toalet već su u slučaju velike nužde koristili posebno dizajnirane plastične vrećice i narukvice nalik kondomima u koje su mogli mokriti. Postupak je ponekad potrajao i do 45 minuta. Stoga ne čudi što su Aldrin i Armstrong tijekom šetnje po Mjesecu nosili - pelene za odrasle. Aldrin se kasnije hvalio kako je bio prvi čovjek koji se upišao u gaće na Mjesecu.

Raketa Saturn V, koja je astronaute Apolla 11 ponijela u svemir, i danas je najviša, najteža i najmoćnija raketa ikad izgrađena, a da je uspješno korištena. Njih ukupno 13 je lansirano, skupa s 27 astronauta i prvom američkom svemirskom postajom Skylab. Svaka je bila viša od sto metara i teška više od 2,8 tisuća tona.

Nisu svi bili oduševljeni letom na Mjesec

Nekoliko dana prije lansiranja petstotinjak ljudi prosvjedovalo je zbog programa Apollo ispred Svemirskog centra Kennedy. Bili su dio povećeg broja Amerikanaca koji su smatrali kako proračun od 24,5 milijardi američkih dolara namijenjen osvajanju Mjeseca treba preusmjeriti u poboljšavanje života na Zemlji.

Štoviše, šest mjeseci prije Apolla 11 tek je 39 posto Amerikanaca podržavalo tu misiju, dok je 41 posto njih reklo kako bi najprije rezali svemirski pa tek onda druge državne programe. Tek 18 posto navelo je kako bi smanjilo financiranje Vijetnamskog rata.

Prosvjed je vodio velečasni Ralph Abernathy, jedan od najbiližih suradnika Martina Luthera Kinga mlađeg. Doveli su mazge i drvena kola kako bi ilustrirali siromaštvo naspram sjaja rakete Saturn V. Glazbenik Gil Scott-Heron čak je napisao i prosvjednu pjesmu Whitey On The Moon, u kojoj gunđa zbog toga što njegov novac ide na slanje bijelaca na Mjesec.

Kad su se Armstrong i Aldrin približili Mjesečevoj površini, shvatili su kako je lunarni modul Eagle promašio lokaciju za slijetanje za šest do sedam kilometara. Armstrong je preuzeo ručno upravljanje i sletio na drugu lokaciju s minimumom goriva u spremniku. Simulaciju tog zastrašujućeg događaja možete pogledati ovdje.

Tijekom prethodnih svemirskih šetnji mlađi članovi posade bili su prvi koji su izlazili van letjelice. Zapovjednik bi ostao u brodu za slučaj da nešto pođe po krivu. No, u Apollu 11 bilo je obrnuto.

Aldrin je prije koju godinu rekao kako je to bilo zato što su u američkoj svemirskoj agenciji NASA-i htjeli da zapovjednik bude taj koji će simbolički preuzeti odgovornost i prvi stupiti na Mjesec. NASA ima drugu priču: navodno je dizajn lunarnog modula Aldrinu otežao izlazak.

Najusamljeniji čovjek u svemiru

Dok su Armstrong i Aldrin skakutali po Mjesecu, Michael Collins je upravljao zapovjednim modulom u orbiti. Taj veteran među astronautima s više od 4.200 sati leta u lovačkom zrakoplovu i deset misija Gemini iza sebe vjerojatno je u tih par desetaka sati bio najusamljenije ljudsko biće u svemiru. Kasnije se šalio kako je jedva čekao da njegov modul zađe iza Mjeseca, ne bi li imao malo mira od zemaljske kontrole.

Aldrin i Armstrong proveli su na površini Mjeseca 21 sat i 36 minuta, većinom u lunarnom modulu. Na površinu su izašli tek nakon što su proveli oko 4,5 sata pripremajući se. Tijekom 2,5 sata na površini prikupljali su uzorke, snimali fotografije i video, obavili nekoliko eskperimenata, razgovarali s Bijelom kućom te postavili američku zastavu i spomen-pločicu. Zatim su se vratili u modul na zasluženi odmor.

Zastave postavljene na Mjesec gotovo su sigurno izblijedile i vjerojatno se raspadaju. Od 1969. do 1972. postavljeno ih je šest. Još 2012. bar pet ih je još uvijek stajalo.

Kako bi se ponovno spojili s Collinsom u orbiti Aldrin i Armstrong morali su lansirati lunarni modul. Da je nešto pošlo po zlu, ostali bi nasukani na Mjesecu. Zemaljska kontrola obustavila bi komunikaciju, a dva astronauta ili umrla od gladi ili počinila samoubojstvo.

Umalo ostali na Mjesecu i zaglavili pri povratku

Taj se crni scenarij umalo ostvario: prije polijetanja Aldrin je otkrio kako je ključni osigurač neispravan. 'Ležao sam na podu glave okrenute na desnu stranu i gledao prašinu koju smo unijeli. Primijetio sam mali crni predmet koji je izgledao kao da ne pripada tamo gdje se nalazi. Pogledao sam izbliza i ustanovio kako je riječ o pokvarenom osiguraču', opisao je gotovo pola stoljeća kasnije. Bez tog osigurača ne bi se mogli vratiti u orbitu pa je Aldrin upotrijebio olovku kako bi ga vratio u funkcionalno stanje.

S obzirom kako je Apollo 11 bio misija visokog rizika, ne čudi što je američki predsjednik Richard Nixon imao unaprijed pripremljen govor u slučaju pogibije astronauta. Taj je govor, naslovljen In Event of Moon Disaster, objavljen 30 godina po završetku misije.

'Sudbina je htjela da ljudi koji su otišli na Mjesec istraživati tamo ostanu počivati u miru. Ti hrabri ljudi, Neil Armstrong i Edwin Aldrin, znaju kako nema nade za povratak kući. Ali ujedno znaju i kako ima nade za čovječanstvo u njihovoj žrtvi', stoji na početku govora.

Manje od sat vremena prije slijetanja u Pacifički ocean posada Apolla 11 suočila se s još jednom prijetnjom: odbačeni servisni modul nije se odvojio kao što je trebao, već je pratio letjelicu s astronautima, prijeteći sudarom. Isti problem imale su posade još tri misije u sklopu programa Apollo.

Karantena zbog straha od zaraze

Po povratku na Zemlju NASA je držala astronaute 21 dan u karanteni, u slučaju da su s Mjeseca donijeli nešto zarazno. Prvih 88 sati proveli su u preuređenoj prikolici dugoj desetak metara, s dnevnom i spavaćom sobom, galerijom, kupatilom i mikrovalnom pećnicom. Potom su prebačeni u veću karantenu, gdje je 5. kolovoza Armstrong proslavio svoj 39. rođendan.

Posada Apolla 11 morala je po povratku u Sjedinjene Države potpisati carinske obrasce kojima su prijavili kako u državu unose mjesečevo kamenje i uzrorke prašine.

Buzz Aldrin zatražio je povrat 33,31 dolara putnih troškova. Danas bi to bilo oko 213 USD.

NASA je kontrolnu sobu za misiju Apollo koristila sve do 1992. godine. Opsluživala je sve misije svemirskog shuttlea, njih ukupno 21.

Kontrola leta pratila je Apollo 11 iz Svemirskog centra Johnson. Njima su se astronauti obraćali s 'Houston'. Ta je prostorija nedavno obnovljena kakva je bila prije 50 godina i otvorena je za javnost kao muzej.