Neil Armstrong bio je zapovjednik misije Apollo 11 i pilot lunarnog modula Eagle, male svemirske letjelice koja se odvojila od matičnog broda kako bi dopremila prve ljude na površinu Mjeseca i vratila ih nazad.

Mjesečev modul promašio je za kojih šest-sedam kilometara prvotno planiranu lokaciju za slijetanje, smještenu na ravnici. Iduća ciljna lokacija - sjeverno istočni dio kratera West u Moru tišine - bila je prekrivena stijenjem.

Kad je vidio s kakvim terenom ima posla, Armstrong je preuzeo ručno upravljanje modulom i preletio iza kratera. Bio je previše koncentriran na taj posao pa nije razgovarao sa zemaljskom kontrolom.

Ali, dok je tragao za novim sletištem, računalo u Eagleu je počelo prikazivati šifru za pogrešku koju ni Armstrong niti njegov kolega Buzz Aldrin nisu prepoznali. U četiri minute oglasilo se pet alarma. U tom trenutku to još nisu znali, ali njihovo računalo za navođenje se srušilo.

Sve je bilo u Armstrongovim rukama. Uočio je pogodnije mjesto za slijetanje, udaljeno 500 metara, uz manji krater koji će kasnije postati poznat po nazivu Little West. Sletjeli su s tek 45 sekundi goriva predviđenog za taj manevar u spremniku. Poseban motor i spremnik s gorivom bio je zadužen za povratak do matičnog broda, kojim je u orbiti upravljao Michael Collins, 21 sat kasnije.

Prizor iz pilotskog sjedala

Slijetanje su, dakle, uspješno izveli, ali za dlaku. S olakšanjem, Armstrong je na kraju rekao: 'The Eagle has landed.' ('Orao je sletio.')

Svijet je imao prilike gledati uživo kako dva astronauta postaju prvim ljudima koji su stupili na Mjesec. Postoji i snimka burnog slijetanja, koju je zabilježila kamera montirana na Aldrinov prozorčić, ali ona ne prikazuje prizor kojeg je Armstrong vidio iz pilotskog sjedala.

Povodom 50. obljetnice tog velikog pothvata u američkoj svemirskoj agenciji NASA-i izradili su simulaciju zadnjih tri minute i sedam sekundi leta.

Koristili su snimke kamere visoke razlučivosti postavljene na Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO), svemirsku letjelicu koja kruži oko Mjeseca od 2009. godine i prikuplja podatke kako bi olakšala otkrivanje lokacija zanimljivih za znanstveno istraživanje, topografske podatke i putanju Apolla 11 do slijetanja. Pogledajte kako je to izgledalo:

U početku pri vrhu možete vidjeti krater West, promjera 190 metara. Armstrong potom navodi modul odmah iznad njega dok u zemaljskoj kontroli očitavaju podakte o visini i smjeru.

Simulacija nije posve precizna jer je koristila snimke nastale znatno kasnije. Nakon što su dobili potvrdu slijetanja operator u zemaljskoj kontroli priznaje kako su svi zadržali dah na neko vrijeme. 'Hrpa ljudi je skoro poprimila plavu boju ovdje. Sad opet dišemo', rekao je.

U ovom videu možete vidjeti usporedbu s izvornom Aldrinovom snimkom, koja je s desne strane.