Cijevi na međunarodnoj postaji okupirane su brzoširućim biofilmom koji, pored oštećenja opreme, može uzrokovati zdravstvene probleme. I što je najgore - posvuda je
Začepljenja u sustavima za dotok vode na Međunarodnoj svemirskoj postavi toliko su začepljeni da se dijelovi vodovoda na stanici moraju slati nazad na Zemlju zbog čišćenja i obnove. Razlog ovog problema leži u biofilmu, konzorciju mikroorganizama koji se lijepe jedni na druge, kao i na razne površine uključujući - unutrašnjost cijevi za vodu. Ove skupine mikroba i gljivica mogu začepiti vodene filtre i što je još gore - uzrokovati mučninu i bolest.
Zbog čega su ovi organizmi tako velik problem? Zato što mogu oštetiti opremu, uključujući svemirska odijela, jedinice za reciklažu, radijatore i sustave za pročišćenje vode. Popravak i zamjena ovih sustava jako je skupa - NASA je do 2023. investirala 1,3 milijarde dolara kao budžet za ponovnu opskrbu ISS-a. Sprečavanje širenja mikroba u svemirskim misijama kritičan je dio dugotrajnih putovanja na mjesta poput Mjesea ili Marsa gdje nije lako otići nazad na Zemlju na servis.
vezane vijesti
Istražitelji sa Sveučilišta u Koloradu, Massachusettskog instituta za tehnologiju i Istražnog NASA centra Ames proučavali su uzorke donesene sa svemirske stanice te u suradnji s kompanijom LiquiGlide proizveli površine koje su otporne na bakterije. Trik je, piše Engadget, u tankom sloju nukleinske kiseline koji spriječava daljnji rast bakterija.
Znanstvenici su zaključili da kiseline sa sobom nose blagi negativan električni naboj koji spriječava adheziju mikroba na površinu. Valja naglasiti da su bakterije testirane kemijskoj i fizičkoj barijeri. Površine na sebi imaju redove silikonskih šiljaka prekrivenih sa silikonskim uljem koji u tandemu spriječavaju prijanjanje bakterija i gljivica.
Primjenom ove metode prekrivanja površina nukleinske kiseline pokazalo je pad formacije biofilma za 74 posto. Začudo, uzorci sa svemirske stanice pokazali su drastičniju redukciju od 86 posto. Doduše, tim je preporučio da, prema dosadašnjim testovima na Zemlji, konačno rješenje i dalje zahtijeva dugotrajno testiranje u svemiru.
'Nemamo nikakve ideje koliko će dugo ove mjere uopće funkcionirati', kažu predstavnici tima. 'Definitivno predlažemo testiranje s duljim vremenom inkubacije te, ako je to ikako moguće, dugotrajnijom analizom koja ne obuhvaća samo krajeve cijevi', ističu.
