Zaposlenici sve češće koriste resurse tvrtke kao da su vlastiti, pohranjujući na korporativnoj infrastrukturi podatke za koje tvrtka plaća, a od kojih nema baš nikakve koristi
Rezultati globalnog istraživanja Global Databerg Report tvrtke Veritas Technologies otkriva kako se 52 posto podataka koji su trenutačno u svijetu pohranjeni može smatrati 'tamnima', što znači da njihova prava vrijednost i značaj nisu poznati.
Sljedećih 33 posto podataka može se smatrati suvišnima, zastarjelima ili trivijalnima (ROT – redundant, obsolete, trivial). Ukoliko se tvrtke i organizacije ne suoče ozbiljnije s ovim problemom, do 2020. godine u svijetu će se trošiti 3.300 milijardi dolara na čuvanje nepotrebnih podataka.
U ovom su pogledu najgore prošle tvrtke u Njemačkoj, Kanadi i Australiji za čije je podatke u 66, 64 odnosno 62 posto slučajeva zaključeno kako se radi o 'tamnim' podacima, dok se tvrtke u Sjedinjenim Američkim Državama nalaze oko sredine popisa s oko 54 posto 'tamnih' podataka.
Najviše udjela 'čistih' podataka (podataka za koje se zna što predstavljaju) u ukupnoj količini podataka pronađeno je u Kini (25 posto 'čistih' podataka), Izraelu (24 posto) i Brazilu (22 posto) - no to sve i dalje znači da je više od 75 posto podataka koji su pohranjeni u ovim zemljama 'tamno' ili nema nikakve vrijednosti za samo poslovanje.
Istraživanje pokazuje kako voditelji IT odjela za samo 15 posto sačuvanih podataka smatraju kako su ključni za poslovanje. Organizacija prosječne veličine koja čuva oko 1.000 TB (terabajta) podataka danas godišnje troši i do 650 tisuća dolara godišnje na čuvanje poslovno nevažnih informacija.
Podatke koji se mogu proglasiti ROT podacima tvrtke su već prepoznale kao suvišne, zastarjele ili trivijalne, nebitne za poslovanje te su svjesne da ovi podaci imaju malu ili gotovo nikakvu vrijednost za poslovanje. Unatoč tome, 48 posto svih podataka pohranjenih u Danskoj, 44 posto podataka pohranjenih u Nizozemskoj i 43 posto podataka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima pripada baš u ovu kategoriju, kao i 30 posto u Sjedinjenim Američkim Državama.
Prihvaćanje pohrane u oblaku u sve većoj mjeri, kao i sve češće korištenje aplikacija u oblaku doživjet će porast za oko trećinu današnjih korisnika već tijekom 2016. – usluge u oblaku koristit će 46 posto tvrtki do kraja godine, u odnosu na današnjih 33 posto. Pritom će Brazil i SAD biti vodeće zemlje jer se očekuje da će oko 61 posto podataka u tim državama biti u oblaku do kraja ove godine.
Iako je smanjenje troškova razlog koji, u kratkoročnom pogledu, primarno stoji iza ove odluke selidbe prema oblaku, sve je više zabrinutosti oko troškova vezanosti uz jednu platformu (lock-in) u budućnosti – guranje podataka u oblak može, naime, jednostavno odgurati i problem dalje u budućnost, što sve povećava dimenzije problema 'tamnih' i neklasificiranih tamnih podataka.
Zaposlenici sve češće koriste resurse tvrtke kao da su vlastiti, pohranjujući na korporativnoj infrastrukturi podatke za koje tvrtka plaća, a od kojih nema baš nikakve koristi. U prosjeku, 26,5 posto zaposlenika pohranjuje svoje osobne podatke na uređajima koje im je na korištenje dala tvrtka. Budući da je mnogo tih podataka 'tamno', IT odjel jednostavno ne može znati i reći koji podaci imaju poslovnu vrijednost a koji su jednostavno - videosnimke mačaka.
Više od 25 posto zaposlenih pohranjuje svoje privatne podatke na poslovnim uređajima, pri čemu se radi o osobnim dokumentima, pravnim ili identifikacijskim dokumentima (57 posto zaposlenih čini upravo to), fotografijama (57 posto), glazbi (47 posto), videozapisima (33 posto) i igrama (26 posto).
Ovo se na prvi pogled čini bezazlenim ali mnogi ovi dokumenti mogu dovesti do problema zbog novih pravila vezanih uz privatnost u pojedinim zemljama ili pak mogu prouzročiti značajne probleme u području kršenja autorskih prava.
Istraživanje Global Databerg Report provela je za Veritas tvrtka za istraživanja i analizu Vanson Bourne. Temeljeno je na uvidu u ovu tematiku koju je dalo više od 2.500 IT profesionalaca iz 22 zemlje svijeta.
