Astronauti Bob Behnken i Doug Hurley prošle su se subote napokon uz pomoć rakete Falcon 9 vinuli u nebo i svojom kapsulom Crew Dragon pristali uz Međunarodnu svemirsku postaju u Zemljinoj orbiti. Kako su tamo došli i što se sve događalo posljednjih devet godina, već je dobro poznata priča. No, kako se osjećaju astronauti kad se nađu stotinama kilometara daleko od Zemlje, kakav ih osjećaj preplavljuje kad gledaju odakle su došli i o čemui razmišljaju kad su 'tamo gore'?

Riječ je transcendentalanom pomaku u percepciji, o čemu je istraživač Frank White svojedobno skovao termin 'overview effect', utjecaj (pomaknute) perspektive. Što zapravo osjećaju astronauti, istražili su i novinari Business Insidera.

'Vidite da je Zemlja jedan planet s jedinstvenom atmosferom. To je naše zajedničko mjesto u ovom svemiru', rekao je astronaut Behnken u javljanju s Međunarodne svemirske postaje. 'Počinjete shvaćati da kroz sve nedaće širom svijeta prolazimo zajedno.'

White nikad nije letio u svemir no tvrdi da to nije ni potrebno da bi se doživjelo nešto slično. Njemu se to dogodilo prilikom transkontinentalnog leta dok je iz aviona gledao prema Washingtonu; uz malo mašte razumio je međusobnu povezanost svega na Zemlji i to ga je duboko dirnulo.

'Mentalni procesi i pogledi na život ne mogu se odvojiti od fizičke lokacije', napisao je White. 'Naš pogled na svijet doslovno ovisi o našem pogledu na svijet s fizičkog mjesta u svemiru.'

Astronautima koji u svemiru provode mjesece, vrteći se oko Zemlje brzinama većim od 28.000 kilometara na sat, taj pomak percepcije je zapravo stalan.

'Prizori se stalno mijenjaju', otkriva bivši astronaut White P. Allen. 'mijenjaju se doba dana, vremenske prilike. Oblaci poprimaju različite oblike i boje, mijenja se i boja oceana. I prašina iznad pustinja se mijenja, nikad nije ista.'

'Teško je objasniti ovo čudesno i čarobno iskustvo', kaže astronautkinja Kathryn D. Sullivan opisujući zapanjujuću ljepotu i raznolikost planeta. Dojmovi astronauta prikupljeni su i u 19-minutnom dokumentarnom filmu.

'Iz zemaljske perspektive vidimo Sunce na plavom nebu, ali tamo gore i ono se ogleda na crnom nebu. Vidite ga iz kozmičke perspektive', objašnjava Jeff Hoffman, čovjek koji je Scape Shuttleom letio čak pet puta.

'Zemlja je naš dom. Ne zna kako se na nju možete vratiti a da se ne promijenite nakon svega', kaže Nicole Stott, koja je u dvije misije provela više od 100 dana u svemiru.

'Kad pogledamo Zemlju iz svemira, vidimo ovaj nevjerojatan, neopisivo lijep planet. Izgleda poput živog, dišućeg organizma. A opet, istovremeno izgleda tako krhko', opisuje svoja iskustva Ron Garan, astronaut koji je u svemiru proveo 177 dana. Tko je ikad letio u svemir pričat će sličnu priču: kako se čovjek promijeni kad shvati da je onaj tanki omotač oko Zemlje jedina stvar koja nas štiti od smrti.'

Iskustva onih koji su otišli još dalje, prema Mjesecu, još su dublja. Jim Lovell bio je član posade letjelice Apollo 8 koja je 1968. obletjela Zemljin satelit i poslala prvu sliku našeg planeta, snimljenu ljudskom rukom iz tolike daljine.

U to je vrijeme dolje na Zemlji buktio rat u Vijetnamu, u Americi su ubijani politički lideri, a širom svijeta izbijali su ulični neredi. posadi je bilo jasno da je njihovo putovanje puno više od svemirskog leta prema Mjesecu.

'Poslali smo sliku Zemlje udaljene skoro 400 tisuća kilometara. Kad je vidite kao točku u svemiru shvatite koliko je tijelo malo i značajno', prisjeća se Lovell. 'Kad shvatite da čitav planet s njegovih šest milijardi stanovnika možete sakriti palcem koji ste pritisnuli o prozor letjelice, to mijenja kontekst svega u što ste dotad vjerovali.'

'Ljudi često kažu kako se nadaju da će, kad jednom umru, otići u nebo. A zapravo, kad dobro zamislite, u nebo odlazite čim se rodite', kaže astronaut. 'Dolazite na planet koji ima odgovarajuću masu, gravitaciju, vodu i atmosferu, sve što je najvažnije za život. Bog nam je dao pozornicu na kojoj nastupamo. Kakva će biti predstava, to ovisi o nama.'

Učinkom pogleda na Zemlji iz svemira bavili su se i američki psiholozi, psihijatri i liječnici. Prema studiji iz 2016. taj učinak može predstavljati važan zaštitni sloj protiv nekih psiholoških rizika svemirskih misija.

Često izražen, snažan osjećaj strahopoštovanja pomoći posadama da rade zajedno na misiji. Uz to, kažu, strahopoštovanje dovodi do poplave pozitivnih emocija, povećava koncentraciju i proširuje ljudske sposobnosti, što može igrati ključnu ulogu u situacijama kad vas jedna pogreška može odvesti u smrt.

'Pozitivne emocije važne su za kardiovaskularno zdravlje, olakšavaju bolju suradnju u skupinama i jačaju kreativnost', smatraju znanstvenici. Odnosno, ako je to izrekao kozmonaut Boris Voljnov u knjizi teologa Matthewa Foxa:

'Tijekom svemirskog leta, psiha svakog astronauta preoblikuje se; vidjevši Sunce, zvijezde i naš planet, postajete puniji života, nježniji. Počinjete s velikim strepnjom gledati na sva živa bića i postajete ljubazniji i strpljiviji prema ljudima oko sebe.'