Znanstveni projekti poput prilagodbe bicikla da se kreće na vodikov pogon mnogima će zvučati kao ekološki idealizam ili nešto iz budućnosti, no za znanstvenike poput Ankice Kovač to je cilj i strast. Docentica na Fakultetu strojarstva i brodogradnje već godinama povremeno radi na biciklu na vodik, a ove godine projekt je gurnula u novu etapu. Zahvaljujući Hrvatskom Telekomu, u sklopu projekta Generacija NEXT dobila je 200.000 kuna sufinanciranja, pomoću čega će, kaže tportalu, izgraditi prvu hrvatsku punionicu vodikom.

'Na projektu radim već dulje vrijeme, a ovo će mi omogućiti da puno lakše krenem u novu etapu - izgradnju punionice vodikom nadomak Fakulteta strojarstva i brodogradnje', kaže nam Kovač.

Zašto vodik?

Riječ je o ekološkom rješenju korištenja Sunčeve energije za proizvodnju alternativnog goriva (vodika) za čišći transport. Time se potvrđeno smanjuje zagađenje zraka i samim time unapređuje kvaliteta života u gradovima. Podsjetimo, vozila na vodik pokreću se električnom energijom, a koriste gorivne članke na vodik. Kada smo profesoricu Kovač pitali na koji praktični način ova tehnologija nadmašuje one već primijenjene, odgovor je bio jednostavan - učinkovitost.

Vodik je izvrsni spremnik energije koji se prvi put koristio u skladištima, odnosno na viličarima. Baterije koje ga koriste pored veće energetske učinkovitosti imaju puno kraći ciklus punjenja. Današnji električni automobili na punionicama moraju provesti do 45 minuta, dok oni pogonjeni baterijama s vodikovim člancima obave sve u svega nekoliko sekundi. Što se dometa motora tiče, Kovač spominje oko 520 kilometara, s time da bi se u brdovitim krajevima i na neravnoj cesti taj broj mogao malo smanjiti.

Lokalna klima, globalna industrija

Nakon što smo čuli da je za izradu bicikla pogonjenog vodikom osobno potrošila oko sto tisuća kuna, našu sugovornicu smo pitali kakav je ovdašnji interes za zelene tehnologije poput vodika.

'Svima se sviđa taj koncept zelene energije i brzo punjivih baterija. Čak i nemaju nikakvih problema s financiranjem proizvodnje stanica kakvu planiramo izgraditi na Strojarskom i svaki financijer rekao je da mu je to odličan koncept, no postoji problem', naglasila je, jer 'svi žele gotov proizvod, a mi u laboratoriju imamo prototip'. Tako se većina razgovora, nažalost, svodi na dobru namjeru i nestašicu razumijevanja.

'Ta je tehnologija trenutno dosta skupa. Punionica kojom ćemo puniti ovaj bicikl na vodik košta oko 250 tisuća kuna, što za veće kompanije nije previše, no stvari se zakompliciraju kada praviš punionicu za veća vozila - troškovi izrade znaju doseći milijunske iznose. Moj cilj je napraviti moped na vodeni pogon, pa jednog dana ovu tehnologiju primijeniti i na automobile.'

Koga bi ovakva tehnologija mogla zanimati?

Na ovo pitanje dobili smo prilično očekivan odgovor: 'Blagodati vodikovog pogona mogu iskoristiti korisnici bilo koje vrste prijevoza', naglašava naša sugovornica. 'Bicikl, osobni automobil, autobus, brod - nebo je granica. Osobno mislim da najveći potencijal pogon na vodik ima u području komunalnih i dostavljačkih službi.'

Ova tehnologija možda nije čest prizor u Hrvatskoj, no u Europi ju prihvaća sve veći broj zemalja. Najizraženija podrška ekološki osviještenim vozilima na vodik prisutna je na sjeveru (Danska, Norveška, Švedska), kao i u Japanu, u kojem Toyota već ima komercijalno dostupni automobil pogonjen vodikom. Riječ je o Toyoti Mirai, uz koju tamošnji kupci dobivaju nekoliko godina plaćenog goriva.

Može li hrvatski bicikl na vodik i punionica vodika osvijestiti ovdašnju javnost o novim i učinkovitim ekološki osviještenim tehnologijama?

Kovač sa smiješkom komentira: 'Nadam se da hoće. Riječ je o proizvodu koji je u potpunosti kreiran u Hrvatskoj te koji će nas, uz malo sreće, definitivno približiti europskim standardima. Uostalom, ništa nas ne sprečava da jednog dana počnemo izvoziti baterije i punionice na vodik klijentima diljem svijeta.'