Čim se odobri prvo cjepivo protiv Covida-19, svijet će se suočiti s posljedicama velike potražnje i male ponude. Zdravstveni stručnjaci upozoravaju na to da je sasvim jasno koga bi prvo trebalo namiriti: zdravstvene djelatnike širom svijeta, zatim rizične skupine, potom one koji žive na područjima kojima se bolest brzo širi, i na kraju svi ostali.

'Takva strategija spašava najviše života i najbolje usporava prijenos virusa', kaže Christopher Elias iz Fondacije Bill & Melinda Gates.

'Bilo bi žalosno da ljudi niskog rizika u bogatim zemljama dobiju cjepivo, a zdravstveni radnici u Južnoafričkoj Republici ostanu bez njega', slaže se Ellen 't Hoen, nizozemska pravnica i aktivistkinja javnog zdravstva.

Malo prostora za siromašne

Ipak, humanizam i zdrava logika imaju velikog suparnika: novac i nacionalne interese. Sjedinjene Američke Države i Europa unaprijed su naručili stotine milijuna doza budućih djelotvornih cjepiva. To ostavlja malo prostora siromašnim dijelovima svijeta.

Kako bi se izbjegao takav scenarij, Svjetska zdravstvena organizacija i druge međunarodne organizacije osmislile su sustav za ubrzanje i ravnomjernu distribuciju cjepiva, COVAX. Inicijativa je tu, ali je pitanje hoće li je i kako podržati bogate zemlje.

Nedavna povijest nije ohrabrujuća. Koktel moćnih antivirusnih lijekova revolucionirao je 1996. liječenje HIV-a na Zapadu. Spašeno je mnogo života, ali trebalo je proći sedam godina da lijek postane široko dostupan i u Africi, najteže pogođenom kontinentu. Tijekom pandemije gripe H1N1, SAD i mnoge europske zemlje donirale su desetinu svojih zaliha cjepiva siromašnim zemljama, ali tek nakon što je postalo jasno da ga ima dovoljno za vlastito stanovništvo.

'Previše je ljudi moralo predugo čekati da bi dobili premalo', jada se Richard Hatchett, izvršni direktor Koalicije za inovacije spremnosti za epidemiju CEPI.

Bogate zemlje brinu se o tome kako zaštititi svoje građane

Američka je vlada u sklopu operacije Warp Speed potpisala ugovore s nekoliko farmaceutskih kompanija, vrijedne više od šest milijardi dolara. Cilj je ove operacije osigurati američkom stanovništvu cjepiva do siječnja 2021.

Francuska, Njemačka, Italija i Nizozemska osnovale su Europski savez za inkluzivna cjepiva IVA i potpisale sporazum o kupnji 400 milijuna doza cjepiva tvrtke AstraZeneca za upotrebu u zemljama članicama EU-a. Velika Britanija je sklopila ugovore s AstraZenecom i drugim kompanijama. Kina razvija vlastita cjepiva...

COVAX pak namjerava uložiti novac u 12 cjepiva i osigurati rani pristup čim postanu dostupna. Žele nabaviti dvije milijarde doza do kraja sljedeće godine: 950 milijuna doza išlo bi u zemlje s visokim dohotkom, isto toliko u zemlje s niskim dohotkom, a 100 milijuna doza namijenili bi 'humanitarnim situacijama i probojima pandemije izvan kontrole'. Prvi, 750 milijuna dolara težak ugovor o nabavi 300 milijuna doza od AstraZeneca potpisan je 4. lipnja.

Prijava u COVAX jamči i policu osiguranja

Ako ne uspiju cjepiva u koja su članice uložile novac, ostaje im pristup drugim cjepivima, barem onim količinama koje će namiriti petinu populacije. Uloženi novac upotrijebit će se kao jamstvo nižih cijena siromašnim zemljama. COVAX-u treba dvije milijarde dolara kako bi platio doze cjepiva za 90 zemalja.

Dosad je više od 70 zemalja pokazalo zanimanje za COVAX. Službeno bi se trebale obvezati do kraja kolovoza i osigurati predujam od 15 posto ukupnog iznosa. Pitanje je hoće li to i učiniti. Neke zemlje EU-a namjeravaju donirati novac, ali same neće naručiti cjepiva putem COVAX-a.

Zemlje Afrike istražuju i druge mogućnosti

Na sastanku Afričke unije krajem lipnja južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa pozvao je čelnike da osiguraju zalihe cjepiva za taj kontinent te da se cjepiva tamo i proizvode. Na redu su pregovori s bankama koje bi kreditirale takav pothvat. U pitanju su ipak 1,3 milijarde ljudi.

COVAX je korak prema pravednijoj distribuciji cjepiva, ali neki smatraju da bi trebao biti transparentniji. Mnogima naime nisu poznati uvjeti pod kojima je potpisan sporazum s AstraZenecom i što će se dogoditi ako ga tvrtka ne ispoštuje.

Uz to, kažu kritičari, i COVAX i svjetske vlade trebali bi inzistirati na tome da financirani proizvođači cjepiva svoje podatke besplatno stave na raspolaganje bilo kojoj tvrtki koja ih želi koristiti; know-how razvijen javnim financiranjem morao bi postati javno dostupan svima.